SALATA KOJA ODMAH OSVEŽAVA PRAZNIČNI STO: Jednostavna, dekorativna, hranljiva i spremna za manje od 2 minuta
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
Na praznik Svetog Stefana Tronoškog, posle bogosluženja, vladika Jerotej besedio je o veri, stradanju i večnom životu, ističući da mošti ovog svetitelja treba da nas podsećaju na snagu jevanđeljske ljubavi.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Stefana Tronoškog, episkop šabački Jerotej služio je arhijerejsku liturgiju u Manastiru Tronoša, jednom od najznačajnijih duhovnih centara Srbije. Vernici su se okupili da proslave ovaj praznik i prisete se sveca koji je kroz svoj život svedočio o hrabrosti vere i požrtvovanosti za narod.
Ova sveta obitelj, osnovana još u doba kralja Dragutina, vekovima čuva uspomenu na mnoge svetitelje i podvižnike. Na današnji dan posebno se prisećamo prepodobnomučenika Stefana, nekadašnjeg igumana ovog manastira, koji je svojim životom posvedočio veru i požrtvovanost Hristu i narodu.
Manastir Tronoša, smešten u mirnoj oblasti Jadra, čuva ne samo duhovno nasleđe već i živopisne istorijske priče. Ispred manastira nalazi se česma koju su, prema predanju, sagradili Jug Bogdan i devet braće Jugovića pred polazak u Kosovski boj.
U Letopisu manastira kao ktitor spominje se kraljica Katalina Nemanjić, koja je uz kralja Dragutina utemeljila ovu svetinju između 1276. i 1282. godine. Kroz vekove, manastir je prošao kroz mnoga stradanja i obnavljanja, a danas, kao pravoslavni ženski manastir, nastavlja da bude duhovni stub i izvor utehe vernicima.
U svojoj besedi, episkop Jerotej govorio je o liku Svetog Stefana Tronoškog, osvrćući se na njegov život prepun iskušenja i vere.
- Po čitavom svetu i u svim vremenima, Gospod je imao svoje ugodnike. Takav je bio i otac naš Stefan - kazao je vladika, prisećajući se teških vremena u kojima je Sveti Stefan Tronoški živeo, podelivši sudbinu svog naroda u vreme buna i ratova. Njegova vera, koja je bila snažnija od svih zemaljskih nevolja, bila je vodilja kroz sve patnje, pa čak i kroz tragično mučeničko stradanje kada su ga Turci, zbog ljubavi prema gladnom narodu, otrovali.
Episkop Jerotej istakao je da nas mošti Svetog Stefana, koje se čuvaju u manastiru, podsećaju na večni život u Hristu i na radost i mir koji dolaze kada živimo po Jevanđelju. „Zato se ugledajmo na Svetog Stefana Tronoškog, da napravimo i mi barem neku malu žrtvu za Hrista, a Bog će nam vratiti stostruko,“ pozvao je vladika.
Nakon liturgije, osveštani su slavski darovi u znak sećanja na Svetog Stefana Tronoškog, dok su vernici, nadahnuti vladikinim rečima, još jednom potvrdili svoju veru i posvećenost duhovnom putu koji ovaj svetitelj osvetljava svojim netruležnim moštima i životom ispunjenim ljubavlju i žrtvom za bližnje.



Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Poštanska marka na kojoj je ikona Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, kao most između istorije, umetnosti i savremenog života.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.