SLAVA JEDNOG OD NAJSTARIJIH SRPSKIH MANASTIRA: Vladika Jerotej služio Liturgiju u Tronoši i podsetio vernike da radost dolazi kada živimo po Jevanđelju
Na praznik Svetog Stefana Tronoškog, posle bogosluženja, vladika Jerotej besedio je o veri, stradanju i večnom životu, ističući da mošti ovog svetitelja treba da nas podsećaju na snagu jevanđeljske ljubavi.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Stefana Tronoškog, episkop šabački Jerotej služio je arhijerejsku liturgiju u Manastiru Tronoša, jednom od najznačajnijih duhovnih centara Srbije. Vernici su se okupili da proslave ovaj praznik i prisete se sveca koji je kroz svoj život svedočio o hrabrosti vere i požrtvovanosti za narod.
Ova sveta obitelj, osnovana još u doba kralja Dragutina, vekovima čuva uspomenu na mnoge svetitelje i podvižnike. Na današnji dan posebno se prisećamo prepodobnomučenika Stefana, nekadašnjeg igumana ovog manastira, koji je svojim životom posvedočio veru i požrtvovanost Hristu i narodu.
SPC/Eparhija šabačka
Manastir Tronoš
Manastir Tronoša, smešten u mirnoj oblasti Jadra, čuva ne samo duhovno nasleđe već i živopisne istorijske priče. Ispred manastira nalazi se česma koju su, prema predanju, sagradili Jug Bogdan i devet braće Jugovića pred polazak u Kosovski boj.
U Letopisu manastira kao ktitor spominje se kraljica Katalina Nemanjić, koja je uz kralja Dragutina utemeljila ovu svetinju između 1276. i 1282. godine. Kroz vekove, manastir je prošao kroz mnoga stradanja i obnavljanja, a danas, kao pravoslavni ženski manastir, nastavlja da bude duhovni stub i izvor utehe vernicima.
SPC/Eparhija šabačka
Liturgija u hramu Manastira Tronoš
U svojoj besedi, episkop Jerotej govorio je o liku Svetog Stefana Tronoškog, osvrćući se na njegov život prepun iskušenja i vere.
- Po čitavom svetu i u svim vremenima, Gospod je imao svoje ugodnike. Takav je bio i otac naš Stefan - kazao je vladika, prisećajući se teških vremena u kojima je Sveti Stefan Tronoški živeo, podelivši sudbinu svog naroda u vreme buna i ratova. Njegova vera, koja je bila snažnija od svih zemaljskih nevolja, bila je vodilja kroz sve patnje, pa čak i kroz tragično mučeničko stradanje kada su ga Turci, zbog ljubavi prema gladnom narodu, otrovali.
Episkop Jerotej istakao je da nas mošti Svetog Stefana, koje se čuvaju u manastiru, podsećaju na večni život u Hristu i na radost i mir koji dolaze kada živimo po Jevanđelju. „Zato se ugledajmo na Svetog Stefana Tronoškog, da napravimo i mi barem neku malu žrtvu za Hrista, a Bog će nam vratiti stostruko,“ pozvao je vladika.
Nakon liturgije, osveštani su slavski darovi u znak sećanja na Svetog Stefana Tronoškog, dok su vernici, nadahnuti vladikinim rečima, još jednom potvrdili svoju veru i posvećenost duhovnom putu koji ovaj svetitelj osvetljava svojim netruležnim moštima i životom ispunjenim ljubavlju i žrtvom za bližnje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Sveštenik Evgenije Murzin govori o dva pravoslavna tumačenja ovog neobičnog jevanđeljskog stiha i objašnjava zašto se Sveta Marija Magdalena poštuje kao ravnoapostolna.
Zašto se u jednom tekstu Svetog pisma govori o trenutnom uznesenju, a u drugom o četrdeset dana, i kako je Luka od ovog događaja oblikovao jednu od najvažnijih teoloških priča hrišćanstva.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.