SLAVA JEDNOG OD NAJSTARIJIH SRPSKIH MANASTIRA: Vladika Jerotej služio Liturgiju u Tronoši i podsetio vernike da radost dolazi kada živimo po Jevanđelju
Na praznik Svetog Stefana Tronoškog, posle bogosluženja, vladika Jerotej besedio je o veri, stradanju i večnom životu, ističući da mošti ovog svetitelja treba da nas podsećaju na snagu jevanđeljske ljubavi.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Stefana Tronoškog, episkop šabački Jerotej služio je arhijerejsku liturgiju u Manastiru Tronoša, jednom od najznačajnijih duhovnih centara Srbije. Vernici su se okupili da proslave ovaj praznik i prisete se sveca koji je kroz svoj život svedočio o hrabrosti vere i požrtvovanosti za narod.
Ova sveta obitelj, osnovana još u doba kralja Dragutina, vekovima čuva uspomenu na mnoge svetitelje i podvižnike. Na današnji dan posebno se prisećamo prepodobnomučenika Stefana, nekadašnjeg igumana ovog manastira, koji je svojim životom posvedočio veru i požrtvovanost Hristu i narodu.
SPC/Eparhija šabačka
Manastir Tronoš
Manastir Tronoša, smešten u mirnoj oblasti Jadra, čuva ne samo duhovno nasleđe već i živopisne istorijske priče. Ispred manastira nalazi se česma koju su, prema predanju, sagradili Jug Bogdan i devet braće Jugovića pred polazak u Kosovski boj.
U Letopisu manastira kao ktitor spominje se kraljica Katalina Nemanjić, koja je uz kralja Dragutina utemeljila ovu svetinju između 1276. i 1282. godine. Kroz vekove, manastir je prošao kroz mnoga stradanja i obnavljanja, a danas, kao pravoslavni ženski manastir, nastavlja da bude duhovni stub i izvor utehe vernicima.
SPC/Eparhija šabačka
Liturgija u hramu Manastira Tronoš
U svojoj besedi, episkop Jerotej govorio je o liku Svetog Stefana Tronoškog, osvrćući se na njegov život prepun iskušenja i vere.
- Po čitavom svetu i u svim vremenima, Gospod je imao svoje ugodnike. Takav je bio i otac naš Stefan - kazao je vladika, prisećajući se teških vremena u kojima je Sveti Stefan Tronoški živeo, podelivši sudbinu svog naroda u vreme buna i ratova. Njegova vera, koja je bila snažnija od svih zemaljskih nevolja, bila je vodilja kroz sve patnje, pa čak i kroz tragično mučeničko stradanje kada su ga Turci, zbog ljubavi prema gladnom narodu, otrovali.
Episkop Jerotej istakao je da nas mošti Svetog Stefana, koje se čuvaju u manastiru, podsećaju na večni život u Hristu i na radost i mir koji dolaze kada živimo po Jevanđelju. „Zato se ugledajmo na Svetog Stefana Tronoškog, da napravimo i mi barem neku malu žrtvu za Hrista, a Bog će nam vratiti stostruko,“ pozvao je vladika.
Nakon liturgije, osveštani su slavski darovi u znak sećanja na Svetog Stefana Tronoškog, dok su vernici, nadahnuti vladikinim rečima, još jednom potvrdili svoju veru i posvećenost duhovnom putu koji ovaj svetitelj osvetljava svojim netruležnim moštima i životom ispunjenim ljubavlju i žrtvom za bližnje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.