OVA SVETINJA JE PROSLAVILA POLA VEKA: Velika svečanost - vernici ispunili portu hrama
Istakao je da svi žitelji Banje Koviljače treba da se ponose što imaju ove svetitelje za uzore i što je ovaj divni hram posvećen Svetim apostolima.
Istakao je da svi žitelji Banje Koviljače treba da se ponose što imaju ove svetitelje za uzore i što je ovaj divni hram posvećen Svetim apostolima.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Uz sasluženje visokih crkvenih velikodostojnika, episkop šabački služio je arhijerejsku liturgiju u čast Svetog sveštenomučenika Jeroteja, podsećajući okupljene vernike na značaj hrišćanske predanosti, mučeništva i duhovne obnove kroz veru i molitvu.
Zahvaljujući podršci Ministarstva kulture i zalaganju stručnjaka, započeti su urgentni radovi na očuvanju zidnog slikarstva iz 19. veka u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Bogatiću.
Na praznik Svetog Stefana Tronoškog, posle bogosluženja, vladika Jerotej besedio je o veri, stradanju i večnom životu, ističući da mošti ovog svetitelja treba da nas podsećaju na snagu jevanđeljske ljubavi.
Uz prisustvo arhijereja, monaha i vernog naroda, proslava je ispunjena molitvom, pesmom i podsećanjem na duhovnu zaostavštinu blaženopočivšeg episkopa Lavrentija.
Stotine učenika, nastavnika i roditelja okupili su se u šabačkom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u veri i nadi da će im Božiji blagoslov pomoći u ostvarivanju uspeha i ličnom razvoju.
Episkop šabački oprostio se od Nikole Krsmanovića, hrabrog policajca koji je svoj život položio u službi naroda. Njegova žrtva nas podseća na ljubav i hrabrost koje nadilaze kraj ovozemaljskog života.
U treću nedelju po Duhovima, episkop šabački Jerotej bogoslužio je u crkvi u šabačkom naselju Majur, unoseći duh zajedništva i duhovne obnove među okupljenim vernicima. Tom prilikom, đakon Nenad Tešić rukopoložen je u svešteni jerejski čin.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Savršen spoj hrskavog susama, nežnog krompira i aromatične tunjevine pretvara svaki zalogaj u mali praznični trenutak.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.