ON SE ZAMONAŠIO JOŠ KAO DETE I MNOGI STARCI SU U TO VREME UČILI OD NJEGA! Danas je Prepodobni Zaharija!
Ovaj dan se smatra i pretprazništvom Blagovesti, te je vreme za mir, molitvu i izbegavanje svađa i sukoba.
Episkop šabački oprostio se od Nikole Krsmanovića, hrabrog policajca koji je svoj život položio u službi naroda. Njegova žrtva nas podseća na ljubav i hrabrost koje nadilaze kraj ovozemaljskog života.
Na današnji tužni dan, okupljeni na groblju u selu Jarebice pored Loznice, oprostili su se od voljenog brata u Hristu Nikole Krsmanovića, hrabrog policajca koji je svoj život položio na oltar pravde i ljubavi prema bližnjem. Episkop šabački Jerotej je na opelu izgovorio reči koje su odjeknule u srcima svih prisutnih, pružajući utehu i nadu u najtežim trenucima.
- Blagočestivi roditelji, rodbino, prijatelji i kolege našeg usnulog brata Nikole, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Grada Loznice, braćo i sestre - započeo je episkop Jerotej.
- Blagodarimo Svevišnjem Gospodu i Nikolinim roditeljima Milenku i Ljiljani koji su nam podarili još jednog kosovskog junaka, dostojnog sina našeg roda i naše Svete Crkve, novi temelj i novu među žrtvene ljubavi prema bližnjem, one ljubavi za koju apostol Pavle kaže da ne traži i ne poznaje ništa svoje, nego živi i daruje se za život drugoga.

Nikolina žrtva je, kako je episkop rekao, svedočanstvo ljubavi koja nadilazi smrt i budi veru u večni život.
- Pucnji u Nikolu i Vjekoslava su pucnji u svakog od nas. Svakog od nas je pogodio kuršum, ali nam nije napravio ranu na telu, nego na duši, jer je Nikola za sve nas položio svoj život i podneo žrtvu, svedočeći tako svetopisamsku poruku večnog života da od ove ljubavi nema veće nego kad ko život svoj položi za prijatelje svoje, za bližnje svoje. Takva je bila ljubav i žrtva ovog mladića koji je, dok smo svi mi mirno spavali, bdio nad nama.
Dok su mnogi od nas spavali u miru, Nikola je bio budan, čuvajući nas od opasnosti. Njegova žrtva nije samo telesna, već i duhovna, jer nas podseća na veličinu ljubavi i hrabrosti.
- Mirno smo spavali i ne sluteći da, pod okriljem noćne tame i nasuprot te ljubavi, postoji neko ko je spreman da seje plodove užasa, patnje i smrti - rekao je vladika Jerotej, koji je potom sa dubokom verom i ponosom, uzdižući svoje lice ka Nebesima dodao:
Iznad odra našeg brata neću da oborim glavu, niti da zajecam i da mi glas zadrhti, već dižem lice svoje ka Nebesima, ka Stvoritelju svega i blagodarim Mu na svima onima, poput našeg Nikole, koji još ovom zemljom hodaju ili su hodili, a koji u svom liku i životu sabiraju ono najlepše i najsvetije: veru, ljubav, hrabrost i dobrotu. Nikola zaslužuje da ga, zbog njegovih dela, doveka pominjemo u pričama i sećanjima, ali, pre svega, u molitvama Vaskrslom Hristu, jedinom pobediocu smrti i darodavcu života večnoga.

U mučeničkom Dragincu, mestu gde su humke više od tri hiljade nevino pobijenih predaka, episkop Jerotej je naglasio da se naš rod i dalje rađa div junake, poput Nikole.
- Sabrani ovde, u mučeničkom Dragincu, gde su humke i grobovi više od tri hiljade nevino pobijenih ljudi, naših predaka, pridodajemo im i mi još jednog novomučenika, njihovog potomka. Ovim svedočimo da je i naš rod dostojan Tvorca, da nebo iznad nas nije premreženo paučinom, već da rod naš i dalje rađa div junake, a ne kukavice.
Nikola je bio mladić čije je srce bilo prepunjeno vrlinama, a njegova dela će zauvek živeti u našim sećanjima i molitvama.
- Njihova srca bila su poput najlepšeg vrta preispunjenog najrazličitijim cvećem vrlina. Upravo takav jedan vrt bilo je i srce našeg brata Nikole čiji život njegovi poznanici kratko opisuju jednom rečenicom: Od njega boljeg nije bilo! - kazao je episkop šabački.
Na kraju, vladika Jerotej je pozvao sve prisutne na molitvu, naglašavajući veru u vaskrsenje i život večni.
- Draga braćo i sestre, svaka reč utehe u ovom momentu može se učiniti kao zrno prašine na vetru. Smrt odnosi deo svakog od nas, ali nas i podstiče na neugasivu ljubav prema onome koji odlazi i budi u nama nadu u vaskrsenje i život večni. Pomolimo se zato Vaskrslom Gospodu da našem bratu Nikoli daruje rajsko naselje, da dušu njegovu nastani u mestu svetlom, u mestu cvetnom, u mestu odmora, tamo gde nema bola, tuge, suza i uzdisaja, već gde je radost beskonačna. Bog da mu duši prosti! - završio je vladika.
Neka duša našeg brata Nikole Krsmanovića pronađe mir u Carstvu nebeskom, a sećanje na njegovu hrabrost i ljubav neka ostane zauvek urezano u našim srcima. Bog da mu duši prosti!

Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Pažljivo pripremljena kombinacija ukusa čini postni obrok u kojem se susreću tradicija, mirisi i porodična toplina.