Episkop šabački oprostio se od Nikole Krsmanovića, hrabrog policajca koji je svoj život položio u službi naroda. Njegova žrtva nas podseća na ljubav i hrabrost koje nadilaze kraj ovozemaljskog života.
Na današnji tužni dan, okupljeni na groblju u selu Jarebice pored Loznice, oprostili su se od voljenog brata u Hristu Nikole Krsmanovića, hrabrog policajca koji je svoj život položio na oltar pravde i ljubavi prema bližnjem. Episkop šabački Jerotej je na opelu izgovorio reči koje su odjeknule u srcima svih prisutnih, pružajući utehu i nadu u najtežim trenucima.
- Blagočestivi roditelji, rodbino, prijatelji i kolege našeg usnulog brata Nikole, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Grada Loznice, braćo i sestre - započeo je episkop Jerotej.
- Blagodarimo Svevišnjem Gospodu i Nikolinim roditeljima Milenku i Ljiljani koji su nam podarili još jednog kosovskog junaka, dostojnog sina našeg roda i naše Svete Crkve, novi temelj i novu među žrtvene ljubavi prema bližnjem, one ljubavi za koju apostol Pavle kaže da ne traži i ne poznaje ništa svoje, nego živi i daruje se za život drugoga.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Postradali policajac Nikola Krsmanović sahranjen je na globlju u selu Jarebice
Nikolina žrtva je, kako je episkop rekao, svedočanstvo ljubavi koja nadilazi smrt i budi veru u večni život.
- Pucnji u Nikolu i Vjekoslava su pucnji u svakog od nas. Svakog od nas je pogodio kuršum, ali nam nije napravio ranu na telu, nego na duši, jer je Nikola za sve nas položio svoj život i podneo žrtvu, svedočeći tako svetopisamsku poruku večnog života da od ove ljubavi nema veće nego kad ko život svoj položi za prijatelje svoje, za bližnje svoje. Takva je bila ljubav i žrtva ovog mladića koji je, dok smo svi mi mirno spavali, bdio nad nama.
Dok su mnogi od nas spavali u miru, Nikola je bio budan, čuvajući nas od opasnosti. Njegova žrtva nije samo telesna, već i duhovna, jer nas podseća na veličinu ljubavi i hrabrosti.
- Mirno smo spavali i ne sluteći da, pod okriljem noćne tame i nasuprot te ljubavi, postoji neko ko je spreman da seje plodove užasa, patnje i smrti - rekao je vladika Jerotej, koji je potom sa dubokom verom i ponosom, uzdižući svoje lice ka Nebesima dodao:
Iznad odra našeg brata neću da oborim glavu, niti da zajecam i da mi glas zadrhti, već dižem lice svoje ka Nebesima, ka Stvoritelju svega i blagodarim Mu na svima onima, poput našeg Nikole, koji još ovom zemljom hodaju ili su hodili, a koji u svom liku i životu sabiraju ono najlepše i najsvetije: veru, ljubav, hrabrost i dobrotu. Nikola zaslužuje da ga, zbog njegovih dela, doveka pominjemo u pričama i sećanjima, ali, pre svega, u molitvama Vaskrslom Hristu, jedinom pobediocu smrti i darodavcu života večnoga.
Printscreen/Tanjug video
Episkop šabački Jerotej
U mučeničkom Dragincu, mestu gde su humke više od tri hiljade nevino pobijenih predaka, episkop Jerotej je naglasio da se naš rod i dalje rađa div junake, poput Nikole.
- Sabrani ovde, u mučeničkom Dragincu, gde su humke i grobovi više od tri hiljade nevino pobijenih ljudi, naših predaka, pridodajemo im i mi još jednog novomučenika, njihovog potomka. Ovim svedočimo da je i naš rod dostojan Tvorca, da nebo iznad nas nije premreženo paučinom, već da rod naš i dalje rađa div junake, a ne kukavice.
Nikola je bio mladić čije je srce bilo prepunjeno vrlinama, a njegova dela će zauvek živeti u našim sećanjima i molitvama.
- Njihova srca bila su poput najlepšeg vrta preispunjenog najrazličitijim cvećem vrlina. Upravo takav jedan vrt bilo je i srce našeg brata Nikole čiji život njegovi poznanici kratko opisuju jednom rečenicom: Od njega boljeg nije bilo! - kazao je episkop šabački.
Printscreen/Tanjug video
Postradali policajac Nikola Krsmanović sahranjen je na groblju u selu Jarebice
Na kraju, vladika Jerotej je pozvao sve prisutne na molitvu, naglašavajući veru u vaskrsenje i život večni.
- Draga braćo i sestre, svaka reč utehe u ovom momentu može se učiniti kao zrno prašine na vetru. Smrt odnosi deo svakog od nas, ali nas i podstiče na neugasivu ljubav prema onome koji odlazi i budi u nama nadu u vaskrsenje i život večni. Pomolimo se zato Vaskrslom Gospodu da našem bratu Nikoli daruje rajsko naselje, da dušu njegovu nastani u mestu svetlom, u mestu cvetnom, u mestu odmora, tamo gde nema bola, tuge, suza i uzdisaja, već gde je radost beskonačna. Bog da mu duši prosti! - završio je vladika.
Neka duša našeg brata Nikole Krsmanovića pronađe mir u Carstvu nebeskom, a sećanje na njegovu hrabrost i ljubav neka ostane zauvek urezano u našim srcima. Bog da mu duši prosti!
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.