ČUDO NA OSTROGU O KOJEM JE BILO ZABRANJENO DA SE PRIČA: Otac Goran o zadivljujućem događaju u čuvenom manastiru
Brojna su svedočenja ljudi koji su upravo pred ćivotom Svetog Vasilija pronašli utehu, ozdravljenje ili odgovor na dugogodišnje molitve.
Episkop šabački oprostio se od Nikole Krsmanovića, hrabrog policajca koji je svoj život položio u službi naroda. Njegova žrtva nas podseća na ljubav i hrabrost koje nadilaze kraj ovozemaljskog života.
Na današnji tužni dan, okupljeni na groblju u selu Jarebice pored Loznice, oprostili su se od voljenog brata u Hristu Nikole Krsmanovića, hrabrog policajca koji je svoj život položio na oltar pravde i ljubavi prema bližnjem. Episkop šabački Jerotej je na opelu izgovorio reči koje su odjeknule u srcima svih prisutnih, pružajući utehu i nadu u najtežim trenucima.
- Blagočestivi roditelji, rodbino, prijatelji i kolege našeg usnulog brata Nikole, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Grada Loznice, braćo i sestre - započeo je episkop Jerotej.
- Blagodarimo Svevišnjem Gospodu i Nikolinim roditeljima Milenku i Ljiljani koji su nam podarili još jednog kosovskog junaka, dostojnog sina našeg roda i naše Svete Crkve, novi temelj i novu među žrtvene ljubavi prema bližnjem, one ljubavi za koju apostol Pavle kaže da ne traži i ne poznaje ništa svoje, nego živi i daruje se za život drugoga.

Nikolina žrtva je, kako je episkop rekao, svedočanstvo ljubavi koja nadilazi smrt i budi veru u večni život.
- Pucnji u Nikolu i Vjekoslava su pucnji u svakog od nas. Svakog od nas je pogodio kuršum, ali nam nije napravio ranu na telu, nego na duši, jer je Nikola za sve nas položio svoj život i podneo žrtvu, svedočeći tako svetopisamsku poruku večnog života da od ove ljubavi nema veće nego kad ko život svoj položi za prijatelje svoje, za bližnje svoje. Takva je bila ljubav i žrtva ovog mladića koji je, dok smo svi mi mirno spavali, bdio nad nama.
Dok su mnogi od nas spavali u miru, Nikola je bio budan, čuvajući nas od opasnosti. Njegova žrtva nije samo telesna, već i duhovna, jer nas podseća na veličinu ljubavi i hrabrosti.
- Mirno smo spavali i ne sluteći da, pod okriljem noćne tame i nasuprot te ljubavi, postoji neko ko je spreman da seje plodove užasa, patnje i smrti - rekao je vladika Jerotej, koji je potom sa dubokom verom i ponosom, uzdižući svoje lice ka Nebesima dodao:
Iznad odra našeg brata neću da oborim glavu, niti da zajecam i da mi glas zadrhti, već dižem lice svoje ka Nebesima, ka Stvoritelju svega i blagodarim Mu na svima onima, poput našeg Nikole, koji još ovom zemljom hodaju ili su hodili, a koji u svom liku i životu sabiraju ono najlepše i najsvetije: veru, ljubav, hrabrost i dobrotu. Nikola zaslužuje da ga, zbog njegovih dela, doveka pominjemo u pričama i sećanjima, ali, pre svega, u molitvama Vaskrslom Hristu, jedinom pobediocu smrti i darodavcu života večnoga.

U mučeničkom Dragincu, mestu gde su humke više od tri hiljade nevino pobijenih predaka, episkop Jerotej je naglasio da se naš rod i dalje rađa div junake, poput Nikole.
- Sabrani ovde, u mučeničkom Dragincu, gde su humke i grobovi više od tri hiljade nevino pobijenih ljudi, naših predaka, pridodajemo im i mi još jednog novomučenika, njihovog potomka. Ovim svedočimo da je i naš rod dostojan Tvorca, da nebo iznad nas nije premreženo paučinom, već da rod naš i dalje rađa div junake, a ne kukavice.
Nikola je bio mladić čije je srce bilo prepunjeno vrlinama, a njegova dela će zauvek živeti u našim sećanjima i molitvama.
- Njihova srca bila su poput najlepšeg vrta preispunjenog najrazličitijim cvećem vrlina. Upravo takav jedan vrt bilo je i srce našeg brata Nikole čiji život njegovi poznanici kratko opisuju jednom rečenicom: Od njega boljeg nije bilo! - kazao je episkop šabački.
Na kraju, vladika Jerotej je pozvao sve prisutne na molitvu, naglašavajući veru u vaskrsenje i život večni.
- Draga braćo i sestre, svaka reč utehe u ovom momentu može se učiniti kao zrno prašine na vetru. Smrt odnosi deo svakog od nas, ali nas i podstiče na neugasivu ljubav prema onome koji odlazi i budi u nama nadu u vaskrsenje i život večni. Pomolimo se zato Vaskrslom Gospodu da našem bratu Nikoli daruje rajsko naselje, da dušu njegovu nastani u mestu svetlom, u mestu cvetnom, u mestu odmora, tamo gde nema bola, tuge, suza i uzdisaja, već gde je radost beskonačna. Bog da mu duši prosti! - završio je vladika.
Neka duša našeg brata Nikole Krsmanovića pronađe mir u Carstvu nebeskom, a sećanje na njegovu hrabrost i ljubav neka ostane zauvek urezano u našim srcima. Bog da mu duši prosti!

Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Praznično sabranje u drevnoj nemanjićkoj svetinji obeleženo rukopoloženjem novog sveštenika i besedom vladike mileševskog o veri i preobražaju čoveka
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Svečani doček u srcu patrijaršijskog kompleksa, poklon pred svetinjama i poruka o miru, razumevanju i duhovnoj povezanosti naroda iz Peći.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Ovaj hram danas je pod zaštitom države i uživa status kulturnog dobra.
Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već iz iskrene potrebe da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Jednostavan recept nadahnut pravoslavnom tradicijom donosi spoj ribe, mirisa limuna i hrskavih badema, a pokazuje da i skromne namirnice mogu postati pravo praznično uživanje.