Zašto se Sveta gora naziva - Bogorodičin vrt?
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
U mirnom kraju Mačve, u selu Svileuva, koje je po površini drugo najveće selo u Srbiji, gde svaka stara kuća i svaki predeo čuvaju priče minulih vremena, ove godine su se sabrila tri velika jubileja. Na praznik Svetih Sergija i Vakha, Hram Svetog arhiđakona Stefana, podignut pre 140 godina, bio je mesto gde se okupio verni narod da se priseti slavnih dana i velikih ličnosti koje su utkale svoje ime u istoriju ovog kraja.
Proslava je započela svetom liturgijom, koju je služio episkop šabački Jerotej, uz sasluženje sveštenstva Eparhije šabačke. U molitvenom prisustvu mnogobrojnog naroda, episkop Jerotej je podsetio na značaj očuvanja našeg istorijskog pamćenja.
- Veliki jubileji priliče velikim mestima, a više njih u jednoj godini samo retkima među njima. Ovo je prilika da se prisetimo ne samo 140 godina svileuvske crkve, već i 220 godina od čuvenog Boja na Svileuvi, jedne od prvih pobeda našeg naroda u Prvom srpskom ustanku, kao i 250 godina od rođenja viteza i ustaničkog vojvode popa Luke Lazarevića, koji je ponikao ovde, u Svileuvi - naglasio je vladika Jerotej.
Nakon liturgije, usledila je svečana akademija, a folklorni i kulturno-umetnički program ispunio je srca prisutnih pesmom i igrom. KUD „Tamnavski opančići“ i etno grupe „Hram“ i „Zavet“ iz Lađarka svojim nastupima oživele su duh tradicije i pokazale da se kulturno nasleđe neguje s ljubavlju i ponosom.
U sklopu proslave, meštanima i gostima pridružili su se i narodni poslanik Veroljub Matić, kao i predsednik opštine Koceljeva Dušan Ilinčić, čime je značaj ovog događaja dobio i širu podršku.
Proslava je okončana trpezom ljubavi u porti hrama, gde su okupljeni, kroz zajedničku molitvu i pesmu, osetili snagu zajedništva i ljubavi koja ih povezuje sa precima i velikim događajima iz naše slavne prošlosti. Svileuva je toga dana bila ne samo svedok istorije, već i živa slika jednog naroda koji sa ponosom čuva svoj identitet i veru.



U besedi povodom jubileja episkop Jerotej naglasio je da svetitelji i mučenici potvrđuju da je Hristos krajeugaoni kamen na kome stoji Crkva.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
U Sabornoj crkvi Hrista Spasitelja danas se oseća snaga vere i tradicije, dok predstojatelj Srpske pravoslavne crkve podseća da vera živi u srcima ljudi i povezuje narod u teškim vremenima.
Reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o praštanju, mržnji, narodu i Božiću pretvorile su svečanu akademiju u Banjaluci u trenutak ozbiljnog preispitivanja i retko viđene sabranosti.
Posle liturgije u Hramu Svetog Save, vaterpolo reprezentacija Srbije primila je blagoslov uz arhipastirske reči o trudu, disciplini i zajedništvu.
Od manastira Gračanice do hrama u Kosovskoj Mitrovici, praznična sabranja pokazala su da su zajedništvo i vera jači od podela i pritisaka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Pravoslavni vernici danas slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Polijevkt. Katolici ne slave veći praznik, kao ni muslimani i Jevreji.
U pouci sveca krije se oštra i neprijatno snažna opomena: vera nije privatni zaklon, već obaveza koja se prepoznaje upravo onda kada je najteže stati i reći - ovo me se tiče.
Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom gledala je kako su ga ubijali i sve vreme se molila Bogu za Stefana.