Uz sasluženje visokih crkvenih velikodostojnika, episkop šabački služio je arhijerejsku liturgiju u čast Svetog sveštenomučenika Jeroteja, podsećajući okupljene vernike na značaj hrišćanske predanosti, mučeništva i duhovne obnove kroz veru i molitvu.
U šabačkom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla, praznik Svetog sveštenomučenika Jeroteja obeležen je uz veličanstveno liturgijsko sabranje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, slaveći imendan u duhu hrišćanske zajednice i evharistijskog jedinstva. Ova sveta Liturgija bila je prožeta molitvom, himnama i uzdizanjem duše ka Gospodu, stvarajući neraskidivu vezu sa nebeskom Crkvom i svetiteljima koji su pre nas hodili putem vere.
Arhijerejskom Liturgijom su, uz episkopa Jeroteja, sasluživali mitropolit niški Arsenije i episkop jenopoljski Nikon, vikar patrijarha srpskog, zajedno sa mnogim monasima, sveštenicima i đakonima. Liturgijsko slavlje, kao živa slika Carstva Božijeg, pokazalo je snagu zajedništva i molitvene sabornosti, što je episkop Jerotej istakao u svojoj besedi, podsećajući okupljene na veličinu Svetog sveštenomučenika Jeroteja, prvog episkopa Atine.
- Sveti sveštenomučenik Jerotej, učenik Svetog apostola Pavla, živeo je u vreme kada je Atina, grad mudraca i filosofâ, počela da se menja pod uticajem apostolske propovedi. Iako hrišćanstvo tada nije bilo rašireno, seme vere je posejano. Sveti Jerotej, kao jedan od prvih hrišćanskih episkopa, bio je oličenje duhovne snage i predanosti, dok je svojim pojanjem uznosio božanstvene himne, izazivajući ganuće kod vernika - naglasio je episkop Jerotej.
Svetac po kojem je episkop Jerotej dobio ime nije ostavio iza sebe mnogo pisanih tragova, ali su njegove duhovne pesme ostale zapisane u srcima onih koji su ga slušali. Bio je ispunjen blagodaću Božijom, a njegov mučenički venac, koji mu je Gospod darovao, svedoči o svetosti njegovog života.
Nakon osvećenja slavskih darova, episkop Jerotej je izrazio duboku zahvalnost prisutnima na radosti sabranja u Hristu, ističući važnost ovakvih liturgijskih slavlja kao trenutaka kada se vernici okupljaju oko Gospoda, obnavljajući svoju veru i ljubav prema Crkvi.
Ovo je bio dan ne samo liturgijske proslave, već i podsećanje na život i žrtvu svetitelja, čiji primeri nadahnjuju sve nas da živimo u Hristu, svesni duhovnog bogatstva koje Crkva nosi kroz vekove. Kroz pesmu i molitvu, slavi se neprolazna snaga vere, koja poput svetlosti, obasjava sve one koji traže put ka istini.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.