OVIH ŠEST STVARI SE DEMONI NAJVIŠE PLAŠE: Ava Dorotej o najjačem oružju protiv nepomenika
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Uz sasluženje visokih crkvenih velikodostojnika, episkop šabački služio je arhijerejsku liturgiju u čast Svetog sveštenomučenika Jeroteja, podsećajući okupljene vernike na značaj hrišćanske predanosti, mučeništva i duhovne obnove kroz veru i molitvu.
U šabačkom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla, praznik Svetog sveštenomučenika Jeroteja obeležen je uz veličanstveno liturgijsko sabranje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, slaveći imendan u duhu hrišćanske zajednice i evharistijskog jedinstva. Ova sveta Liturgija bila je prožeta molitvom, himnama i uzdizanjem duše ka Gospodu, stvarajući neraskidivu vezu sa nebeskom Crkvom i svetiteljima koji su pre nas hodili putem vere.
Arhijerejskom Liturgijom su, uz episkopa Jeroteja, sasluživali mitropolit niški Arsenije i episkop jenopoljski Nikon, vikar patrijarha srpskog, zajedno sa mnogim monasima, sveštenicima i đakonima. Liturgijsko slavlje, kao živa slika Carstva Božijeg, pokazalo je snagu zajedništva i molitvene sabornosti, što je episkop Jerotej istakao u svojoj besedi, podsećajući okupljene na veličinu Svetog sveštenomučenika Jeroteja, prvog episkopa Atine.
- Sveti sveštenomučenik Jerotej, učenik Svetog apostola Pavla, živeo je u vreme kada je Atina, grad mudraca i filosofâ, počela da se menja pod uticajem apostolske propovedi. Iako hrišćanstvo tada nije bilo rašireno, seme vere je posejano. Sveti Jerotej, kao jedan od prvih hrišćanskih episkopa, bio je oličenje duhovne snage i predanosti, dok je svojim pojanjem uznosio božanstvene himne, izazivajući ganuće kod vernika - naglasio je episkop Jerotej.
Svetac po kojem je episkop Jerotej dobio ime nije ostavio iza sebe mnogo pisanih tragova, ali su njegove duhovne pesme ostale zapisane u srcima onih koji su ga slušali. Bio je ispunjen blagodaću Božijom, a njegov mučenički venac, koji mu je Gospod darovao, svedoči o svetosti njegovog života.
Nakon osvećenja slavskih darova, episkop Jerotej je izrazio duboku zahvalnost prisutnima na radosti sabranja u Hristu, ističući važnost ovakvih liturgijskih slavlja kao trenutaka kada se vernici okupljaju oko Gospoda, obnavljajući svoju veru i ljubav prema Crkvi.
Ovo je bio dan ne samo liturgijske proslave, već i podsećanje na život i žrtvu svetitelja, čiji primeri nadahnjuju sve nas da živimo u Hristu, svesni duhovnog bogatstva koje Crkva nosi kroz vekove. Kroz pesmu i molitvu, slavi se neprolazna snaga vere, koja poput svetlosti, obasjava sve one koji traže put ka istini.



Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
Mati Dominika provela je čitav život u Grnčarici, služeći Bogu i ljudima, ostavljajući za sobom svedočanstvo tihe vere i trajne molitve.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Jednostavno pripremljeno, a bogato aromama, ovaj praznični specijalitet spaja vekovne običaje, miris pečenog luka i maslinovo ulje na trpezama gde se slavi dolazak Božića.
Od posta i nemrsa do lične pobožnosti - objašnjenje pravila koja važe za vernike i razloga zbog kojih Badnji dan nema status obavezne pokore.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.