SNAGA KOJA OTVARA IZLAZ IZ NEMOGUĆIH SITUACIJA: Duhovni vodič za trenutke nesigurnosti
Sura Et-Talak i ajeti 65:2-3 otkrivaju kako očuvati dostojanstvo, postupati ispravno i poveriti se Božijoj providnosti
Uz sasluženje visokih crkvenih velikodostojnika, episkop šabački služio je arhijerejsku liturgiju u čast Svetog sveštenomučenika Jeroteja, podsećajući okupljene vernike na značaj hrišćanske predanosti, mučeništva i duhovne obnove kroz veru i molitvu.
U šabačkom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla, praznik Svetog sveštenomučenika Jeroteja obeležen je uz veličanstveno liturgijsko sabranje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, slaveći imendan u duhu hrišćanske zajednice i evharistijskog jedinstva. Ova sveta Liturgija bila je prožeta molitvom, himnama i uzdizanjem duše ka Gospodu, stvarajući neraskidivu vezu sa nebeskom Crkvom i svetiteljima koji su pre nas hodili putem vere.
Arhijerejskom Liturgijom su, uz episkopa Jeroteja, sasluživali mitropolit niški Arsenije i episkop jenopoljski Nikon, vikar patrijarha srpskog, zajedno sa mnogim monasima, sveštenicima i đakonima. Liturgijsko slavlje, kao živa slika Carstva Božijeg, pokazalo je snagu zajedništva i molitvene sabornosti, što je episkop Jerotej istakao u svojoj besedi, podsećajući okupljene na veličinu Svetog sveštenomučenika Jeroteja, prvog episkopa Atine.
- Sveti sveštenomučenik Jerotej, učenik Svetog apostola Pavla, živeo je u vreme kada je Atina, grad mudraca i filosofâ, počela da se menja pod uticajem apostolske propovedi. Iako hrišćanstvo tada nije bilo rašireno, seme vere je posejano. Sveti Jerotej, kao jedan od prvih hrišćanskih episkopa, bio je oličenje duhovne snage i predanosti, dok je svojim pojanjem uznosio božanstvene himne, izazivajući ganuće kod vernika - naglasio je episkop Jerotej.
Svetac po kojem je episkop Jerotej dobio ime nije ostavio iza sebe mnogo pisanih tragova, ali su njegove duhovne pesme ostale zapisane u srcima onih koji su ga slušali. Bio je ispunjen blagodaću Božijom, a njegov mučenički venac, koji mu je Gospod darovao, svedoči o svetosti njegovog života.
Nakon osvećenja slavskih darova, episkop Jerotej je izrazio duboku zahvalnost prisutnima na radosti sabranja u Hristu, ističući važnost ovakvih liturgijskih slavlja kao trenutaka kada se vernici okupljaju oko Gospoda, obnavljajući svoju veru i ljubav prema Crkvi.
Ovo je bio dan ne samo liturgijske proslave, već i podsećanje na život i žrtvu svetitelja, čiji primeri nadahnjuju sve nas da živimo u Hristu, svesni duhovnog bogatstva koje Crkva nosi kroz vekove. Kroz pesmu i molitvu, slavi se neprolazna snaga vere, koja poput svetlosti, obasjava sve one koji traže put ka istini.



Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Poglavar i arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve učestvovaće na međunarodnom skupu koji okuplja najuticajnije verske lidere Bliskog istoka i Balkana, a razgovori o miru vodiće se na mestu Hristovog krštenja.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.