Uz sasluženje visokih crkvenih velikodostojnika, episkop šabački služio je arhijerejsku liturgiju u čast Svetog sveštenomučenika Jeroteja, podsećajući okupljene vernike na značaj hrišćanske predanosti, mučeništva i duhovne obnove kroz veru i molitvu.
U šabačkom Sabornom hramu Svetih apostola Petra i Pavla, praznik Svetog sveštenomučenika Jeroteja obeležen je uz veličanstveno liturgijsko sabranje kojim je načalstvovao episkop šabački Jerotej, slaveći imendan u duhu hrišćanske zajednice i evharistijskog jedinstva. Ova sveta Liturgija bila je prožeta molitvom, himnama i uzdizanjem duše ka Gospodu, stvarajući neraskidivu vezu sa nebeskom Crkvom i svetiteljima koji su pre nas hodili putem vere.
Arhijerejskom Liturgijom su, uz episkopa Jeroteja, sasluživali mitropolit niški Arsenije i episkop jenopoljski Nikon, vikar patrijarha srpskog, zajedno sa mnogim monasima, sveštenicima i đakonima. Liturgijsko slavlje, kao živa slika Carstva Božijeg, pokazalo je snagu zajedništva i molitvene sabornosti, što je episkop Jerotej istakao u svojoj besedi, podsećajući okupljene na veličinu Svetog sveštenomučenika Jeroteja, prvog episkopa Atine.
- Sveti sveštenomučenik Jerotej, učenik Svetog apostola Pavla, živeo je u vreme kada je Atina, grad mudraca i filosofâ, počela da se menja pod uticajem apostolske propovedi. Iako hrišćanstvo tada nije bilo rašireno, seme vere je posejano. Sveti Jerotej, kao jedan od prvih hrišćanskih episkopa, bio je oličenje duhovne snage i predanosti, dok je svojim pojanjem uznosio božanstvene himne, izazivajući ganuće kod vernika - naglasio je episkop Jerotej.
Svetac po kojem je episkop Jerotej dobio ime nije ostavio iza sebe mnogo pisanih tragova, ali su njegove duhovne pesme ostale zapisane u srcima onih koji su ga slušali. Bio je ispunjen blagodaću Božijom, a njegov mučenički venac, koji mu je Gospod darovao, svedoči o svetosti njegovog života.
Nakon osvećenja slavskih darova, episkop Jerotej je izrazio duboku zahvalnost prisutnima na radosti sabranja u Hristu, ističući važnost ovakvih liturgijskih slavlja kao trenutaka kada se vernici okupljaju oko Gospoda, obnavljajući svoju veru i ljubav prema Crkvi.
Ovo je bio dan ne samo liturgijske proslave, već i podsećanje na život i žrtvu svetitelja, čiji primeri nadahnjuju sve nas da živimo u Hristu, svesni duhovnog bogatstva koje Crkva nosi kroz vekove. Kroz pesmu i molitvu, slavi se neprolazna snaga vere, koja poput svetlosti, obasjava sve one koji traže put ka istini.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Višednevno obeležavanje gradske slave Podgorice završeno je tradicionalnom litijom koju su predvodili mitropolit Joanikije i episkop Pajsije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i predstavnika javnog života.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Posle svete liturgije koju je služio u hramu Rođenja Presvete Bogorodice, episkop šabački Jerotej uputio je vernicima nadahnutu poruku o značaju ljubavi prema bližjnjem, uz tumačenje priče o milostivom Samarjaninu i pripremi srca za radostan praznik Hristovog rođenja.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
Obeležena 140. godišnjica Hrama Svetog arhiđakona Stefana, uz sećanje na 220 godina od Boja na Svileuvi i 250 godina od rođenja popa Luke Lazarevića. Vernici i gosti okupili su se u svečanoj atmosferi, slaveći slavnu prošlost i očuvanje kulturnog nasleđa kroz liturgiju, pesmu i igru.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Višednevno obeležavanje gradske slave Podgorice završeno je tradicionalnom litijom koju su predvodili mitropolit Joanikije i episkop Pajsije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i predstavnika javnog života.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.