Ovaj plemeniti gest simbolizuje snagu zajedništva i ljubavi u teškim vremenima.
U beogradskom naselju Ripanj, pod blagoslovom i prisustvom visokih crkvenih zvaničnika, osvećena je nova kuća za porodicu Iličić. Ova emotivna svečanost okupila je mnoge vernike, a posebno je blagoslovila srpskog patrijarha Porfirija koji je osveštao dom samohranog oca Milorada i njegovih petoro dece.
Izgradnja novog doma ostvarena je zahvaljujući nesebičnoj podršci Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, koje je obezbedilo materijal i sve potrebne resurse za ovaj plemeniti projekat. Ova gesta ljubavi i solidarnosti duboko je dotakla sve prisutne, posebno samu porodicu Iličić, koja je sa radošću dočekala ovaj važan trenutak u svojim životima.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije je prilikom osvećenja istakao duboku duhovnu simboliku koja se krije u ovom činu.
- Blagodarni smo Bogu što nam je dao priliku da prizovemo blagodat Duha Svetog na ovaj dom, moleći se da on uvek bude mesto sabiranja, da bude saborište - poručio je patrijarh Porfirije, podsećajući sve da čovek nije samo biće koje živi o hlebu, već i duhovno biće pozvano na delovanje u skladu sa voljom Božjom.
Ova mudra reč patrijarha upućena je Miloradu i njegovoj deci, koja su s oduševljenjem slušala o važnosti zajedništva i ljubavi unutar doma.
- Kuća blagoslovena treba da bude sabor, mesto saborovanja u kojem je najvažnije negovati međusobne odnose, jer dom je Crkva u malom - dodao je poglavas SPC, naglašavajući da je svaki član porodice dar Božji, pozivajući ih da se vežbaju u ljubavi prema bližnjem.
Emocije su preplavile okupljene kada je patrijarh poručio:
- Samo svako za sebe zna kako je iznutra izgrađen, da li ima istinski mir i osećaj blagodarnosti prema Bogu. Primarno je da se trudimo da budemo bolji, a to ne možemo sami, bez pomoći Božje i jedni bez drugih.
Ovaj događaj nije bio samo simbol povratka porodice na pravi put, već i potvrda snage zajedništva i ljubavi koja se ne može meriti materijalnim vrednostima. Na kraju svečanosti, patrijarh je zaželeo porodici Iličić da često dolaze u ovaj predivni kraj, koji nudi ne samo lepotu prirode, već i priliku za duhovno pročišćenje i mir.
- Živeli mnogo godina! - poručio je patrijarh, ostavljajući za sobom osećaj nade, radosti i čvrste vere da zajednica može biti jača uz Božiju pomoć i međusobnu podršku. Ova priča o porodici Iličić postaje svetionik za sve nas, podsećajući nas na snagu ljubavi i solidarnosti koje mogu promeniti živote i obezbediti krov nad glavom onima kojima je najpotrebnije.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U prisustvu patrijarha Porfirija i ministarke Milice Đurđević Stamenkovski, potpisan je ugovor kojim država podržava šest decenija Verskog-dobrotvornog starateljstva i tradicije pomoći gladnima, bolesnima i onima koji se bore sa zavisnostima.
Eparhija niška poklonila je osmeh i sigurnost Predragu i Anđeli Antić i njihovim sinovima, koji su, uz blagoslov i slavsku ikonu, uselili u svoj novi dom, izgrađen snagom vere, ljubavi i zajedništva.
Otvaranje centra u Grockoj predstavlja značajan korak u podršci osobama sa zavisnostima, kroz terapijske i duhovne metode, uz stalnu pomoć Crkve i zajednice.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.