JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 22. DECEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 26. nedelju po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju po Luki pripoveda se o tome kako Bog opominje bogatog čoveka da se ne usavršava samo u materijalnom bogatstvu već i u duhovnom.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja opisuje odbijanje mira koji donosi Isus Hrist i predviđanje sina Božijeg o uništenju grada.
Jevanđelje Luka, začalo 97. (19,37-44) 37. A kada se on već približi podnožju Gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga gromkim glasom za sva čudesa koja videše, 38. govoreći: „Blagosloven car koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visinama!” 39. I neki od fariseja iz naroda rekoše mu: „Učitelju, zabrani učenicima svojim.” 40. I odgovarajući reče im: „Kažem vam, ako oni ućute, kamenje će povikati.” 41. I kada se približi, videvši grad zaplaka nad njim, 42. govoreći: „Kad bi i ti znao, bar u ovaj dan tvoj, ono što je za mir tvoj! Ali je sada sakriveno od očiju tvojih. 43. Jer će doći na tebe dani, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i stegnuće te sa sviju strana; 44. i srušiće tebe i decu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu, zato što nisi poznao vreme u kome si pohođen.”
U ovom Jevanđelju po Luki pripoveda se o tome kako Bog opominje bogatog čoveka da se ne usavršava samo u materijalnom bogatstvu već i u duhovnom.
U ovom Jevanđelju po Luki se pominje kada je Noje ušao u kovčeg, a potop je uništio sve, kao i Lotov izlazak iz Sodome, kada je Bog uništio grad ognjem i sumporom.
U ovom Jevanđelju po Luki priča se o mukama koje predstoje pred Isusom Hristom, nakon kojih će ga ubiti.
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o čudesnoj moći koju je Gospod dao bezazlenima, a sakrio je od mudrih i razboritih ljudi.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U Sabornom hramu u Podgorici, mitropolit nemački služio je liturgiju i besedio o hrabrosti, dostojanstvu i božanskom dodiru, naglašavajući da vera može preobraziti smrtnost u besmrtnost i doneti isceljenje svima koji veruju.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.