TUMANSKO ČUDO PRIRODE DOBILO JAČU DRŽAVNU ZAŠTITU: Uredbom Vlade celo područje proglašeno dobrom od regionalnog značaja
Netaknuta priroda i isposnica Svetog Zosima nalaze se u jedinstvenoj celini koja sada dobija i dodatnu međunarodnu važnost.
Na liturgiji treće nedelje po Duhovima, đakon Milutin Lekić primio je čin prezvitera pred vernicima koji su sa oduševljenjem dočekali ovog mladog pastira i reči utehe mitropolita Justina o Božijoj brizi za sve ljude.
U nedelju treću po Duhovima, Sabornim hramom Svetog Save u Kraljevu odjekivale su reči molitve i radosti. Svetu liturgiju služio je mitropolit žički g. Justin, uz sasluženje brojnih sveštenika i đakona Eparhije žičke.
Liturgija u Kraljevu okupila veliki broj vernika
Uz mitropolita Justina sasluživali su: arhimandrit Sava, iguman manastira Vujan; arhijerejski namesnik žički protojerej-stavrofor Saša Kovačević; protojerej-stavrofor Miroslav Jakovljević; protojerej Časlav Jovanović, starešina hrama Živonosnog Istočnika u Vrnjačkoj Banji; protojerej Dejan Marković, starešina hrama Svetog Save u Kraljevu; protojereji Radoja Sando i Novica Blagojević; jerej Stefan Miloševski, kao i đakoni Stefan Simić, Dimitrije Radmilac i Milutin Lekić.

Mitropolit Justin o Božijoj brizi za sve ljude
Posle čitanja Jevanđelja, vladika Justin se obratio vernom narodu, podsećajući na Hristove reči o bezbrižnosti u Bogu:
– Gospod kaže da se ne brinemo u svetu. Gospod brine o svemu, jer gde je On, tu je život. Gospod nas voli i poziva na zajedničarenje u Njegovom Carstvu kroz svetu tajnu evharistije. Gospod će se za sve pobrinuti.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Rukopoloženje novog prezvitera
U nastavku liturgije usledio je svečani čin rukopoloženja đakona Milutina Lekića u čin prezvitera, čime je Kraljevo dobilo novog sveštenika. Vernici su sa radošću dočekali ovu vest, moleći se da novi prezviter Milutin, snagom Duha Svetoga, vodi povereno mu stado putem spasenja i večnog života.
Na slavi manastira Blagoveštenje na „srpskoj Svetoj gori”, mitropolit žički Justin služio je liturgiju pred mnoštvom sveštenika, monahinja i vernika, dok su pojanje i trpeza ljubavi stvorili atmosferu nebeske radosti na zemlji.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija, u četvrtu nedelju Velikog posta, mitropolit žički Justin rukopoložio je đakona Dušana Arsenijevića u čin prezvitera, darujući Crkvi novog pastira.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Vernici su se sabrali u prvoj srpskoj školi u dijaspori, gde je nova direktorka uvedena u dužnost molitvom, a zajednica još jednom pokazala kako se identitet čuva znanjem, verom i zajedništvom.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Litija od Sabornog hrama do Nemanjinog grada u čast Svetog Simeona Mirotočivog ujedinila je hiljade vernika.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.