KAKO ISUS PRETVARA TUĐINCE U DOMAĆE: Vladika Nikolaj otkriva tajnu hristovog doma
U besedi za 25. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da u Crkvi nema stranaca i da svako postaje deo jedinstvenog Duha Božjeg.
Na liturgiji treće nedelje po Duhovima, đakon Milutin Lekić primio je čin prezvitera pred vernicima koji su sa oduševljenjem dočekali ovog mladog pastira i reči utehe mitropolita Justina o Božijoj brizi za sve ljude.
U nedelju treću po Duhovima, Sabornim hramom Svetog Save u Kraljevu odjekivale su reči molitve i radosti. Svetu liturgiju služio je mitropolit žički g. Justin, uz sasluženje brojnih sveštenika i đakona Eparhije žičke.
Liturgija u Kraljevu okupila veliki broj vernika
Uz mitropolita Justina sasluživali su: arhimandrit Sava, iguman manastira Vujan; arhijerejski namesnik žički protojerej-stavrofor Saša Kovačević; protojerej-stavrofor Miroslav Jakovljević; protojerej Časlav Jovanović, starešina hrama Živonosnog Istočnika u Vrnjačkoj Banji; protojerej Dejan Marković, starešina hrama Svetog Save u Kraljevu; protojereji Radoja Sando i Novica Blagojević; jerej Stefan Miloševski, kao i đakoni Stefan Simić, Dimitrije Radmilac i Milutin Lekić.

Mitropolit Justin o Božijoj brizi za sve ljude
Posle čitanja Jevanđelja, vladika Justin se obratio vernom narodu, podsećajući na Hristove reči o bezbrižnosti u Bogu:
– Gospod kaže da se ne brinemo u svetu. Gospod brine o svemu, jer gde je On, tu je život. Gospod nas voli i poziva na zajedničarenje u Njegovom Carstvu kroz svetu tajnu evharistije. Gospod će se za sve pobrinuti.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Rukopoloženje novog prezvitera
U nastavku liturgije usledio je svečani čin rukopoloženja đakona Milutina Lekića u čin prezvitera, čime je Kraljevo dobilo novog sveštenika. Vernici su sa radošću dočekali ovu vest, moleći se da novi prezviter Milutin, snagom Duha Svetoga, vodi povereno mu stado putem spasenja i večnog života.
Na slavi manastira Blagoveštenje na „srpskoj Svetoj gori”, mitropolit žički Justin služio je liturgiju pred mnoštvom sveštenika, monahinja i vernika, dok su pojanje i trpeza ljubavi stvorili atmosferu nebeske radosti na zemlji.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija, u četvrtu nedelju Velikog posta, mitropolit žički Justin rukopoložio je đakona Dušana Arsenijevića u čin prezvitera, darujući Crkvi novog pastira.
Na praznik Svetog kralja Stefana Dečanskog i Svetog Mine, provalnici su ušli u hram, vernici su uznemireni.
U Sabornom hramu u Podgorici, mitropolit nemački služio je liturgiju i besedio o hrabrosti, dostojanstvu i božanskom dodiru, naglašavajući da vera može preobraziti smrtnost u besmrtnost i doneti isceljenje svima koji veruju.
Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Patrijarh Pavle ni tada nije izgubio svoju blagost niti je dozvolio da ga nepristojnost uznemiri.
Dete još pre rođenja, prema predanju, nosi pečat duhovnog stanja onih koji ga donose na svet.
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.