TIŠINA GRAČANICE GLASNIJA OD SVAKE REČI: Zavet koji narod nosi i kada sve drugo utihne
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
Na duhovnoj tribini na Krstopoklonu nedelju arhimandrit Sergije govorio je o odricanju, unutrašnjoj slobodi i moći Hristovog krsta da preobrazi naše biće.
U poruci punoj poštovanja istaknuta je njegova predanost pastirskom služenju i očuvanju duhovnog jedinstva crkve.
Pripadnici elitnih policijskih jedinica i komandiri Okružnog zatvora 23. marta polaze peške ka svetinji Svetog Vasilija Ostroškog kako bi pomogli u lečenju dvoje mališana.
Nakon velikih humanitarnih akcija, molitava i podrške vernika iz Bijeljine i regiona, protojerej Bogdan Stjepanović podvrgnut je kompleksnoj hirurškoj intervenciji.
Na Krstopoklonu nedelju vikarni episkop novobrdski služio je svetu liturgiju u manastiru Rakovici, a poseban trenutak bogosluženja bilo je rukopoloženje.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Iza obećanja o "tajnim znanjima" često se kriju strah, nemir i duhovna pometnja — a mitropolit pirejski ukazuje na posledice koje ne treba ignorisati.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
U besedi za sredu druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se iza jedne slike iz Jevanđelja krije drugačije razumevanje života, žrtve i ploda koji dolazi neočekivano.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evpsihija po starom kalendaru i Svetog Teodora Sikeota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Kaja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se rešenja traže u brzom olakšanju i spoljnim sredstvima, pouka jednog od najvećih srpskih duhovnika 20. veka ukazuje na dublji uzrok unutrašnje praznine i put ka njenom prevazilaženju.