Istinita priča o nestaloj majci, očajničkoj potrazi i usrdnoj molitvi koja je porodici vratila nadu u trenutku kada je izgledalo da je sve izgubljeno.
Navikli smo da živimo po planu i da sve držimo pod kontrolom: da na vreme stignemo na posao, odvezemo dete na trening ili neku drugu aktivnost, obavimo kupovinu, posetimo roditelje - jednom rečju, da uvek budemo "na oprezu". Ali dešava se da se život odvija sasvim drugačije nego što smo zamislili. Tada se ponekad ispostavi da nam, osim Boga, niko ne može pomoći.
- Ovu priču ispričao mi je prijatelj sveštenik. U njihovoj parohiji su dve parohijanke - majka i ćerka, koje već dugi niz godina dolaze u hram - kaže đakon Dionisije Ahalašvili, prenosi sajt foma.ru.
Ćerka je prema svima srdačna i ljubazna. Kada je saznala da u crkvenoj trpezariji nedostaje kuhinjski ormarić, štedela je novac i sama ga kupila. Majka je bolesna žena, sada je u penziji, ali je, koliko god joj je zdravlje dopuštalo, uvek nastojala da pomogne u hramu: da zasadi cveće, počisti ili uradi ono što je potrebno. Ako je nekome bila potrebna pomoć, ona je uvek bila spremna da je pruži.
- Jednoga dana majka je izašla iz kuće i nije se vratila. Ćerka je pozvala svu rodbinu i poznanike, ali bez uspeha. Zatim je otišla u policiju, koja je odmah raspisala potragu - nastavlja priču đakon.
Sledećeg dana žena koja je odgovarala njenom opisu primećena je na snimcima nadzornih kamera na ulazu u grad. Ubrzo su se javili i ljudi koji su rekli da su videli neku ženu pored magistralnog puta, dvadesetak kilometara od grada. Na lice mesta izašla je policijska ekipa sa službenim psom i dronom. Ćerka je sa najbližim prijateljima takođe krenula u potragu.
- Posle nekoliko sati policijski pas pronašao je u žbunju kraj puta maramu za glavu i ženske cipele. Kada je ćerka prepoznala majčine stvari, podignut je dron. Međutim, nije imao termovizijsku kameru, a zbog gustog rastinja ništa nije moglo da se uoči. Nedugo zatim pas je u neprohodnom šipražju izgubio trag - priseća se otac Dionisije.
Ljudi su se podelili u grupe i počeli da pretražuju teren. Prošlo je nekoliko napornih sati, a zatim se spustilo veče. Policija je otišla, dok su ćerka i njena prijateljica automobilom krenule preko polja ka obližnjem šumarku, ali su se zaglavile. Izvukli su ih meštani traktorom. Saslušali su ih, zabrinuto odmahnuli glavom i rekli da u toj neprohodnoj šikari često nestaju čak i domaće životinje.
- Ćerka se usrdno molila Presvetoj Bogorodici da joj vrati majku. Molila je da je ne ostavi u toj strašnoj šikari, punoj močvarnog blata i uginulih srna na koje su tokom potrage neprestano nailazili - rekao je đakon.
Kada je počeo da pada mrak, rekla je prijateljici da bi trebalo da potraže na nekom drugom mestu. Međutim, prijateljica je odlučno odmahnula glavom i rekla da moraju da nastave baš tu, jer jedan mali deo terena još nisu pregledale.
Ćerka ju je poslušala. Sišla je s puta u neprohodnu šikaru, ponovo razgrtala grane i dozivala u tamu:
- Mama, mamice, to sam ja! Izađi, ako me čuješ!
Dozivala je i molila se. Molila se i dozivala.
pafnuty-abbey.ru
Đakon Dionisije Ahalašvili
Kada je, iscrpljena i gotovo izgubivši svaku nadu, prišla još jednom gustom žbunju i ponovo pozvala majku, iz samog gustiša iznenada se začuo glas:
- Kćeri moja, ovde sam!
Posle nekoliko dana provedenih bez hrane i vode, majka je jedva stajala na nogama i govorila s velikim naporom.
Nešto kasnije ispričala je da je, u trenutku kada je shvatila da više ne može da hoda, sela pored oborenog drveta i počela da se moli Presvetoj Bogorodici da pošalje po nju svoju ćerku, najbližu i najvoljeniju osobu.
- Kada su majku odvezli u bolnicu, te noći je temperatura naglo pala ispod nule. Počeo je da duva ledeni olujni vetar, a iz niskih, olovnosivih oblaka zavejao je sneg. Lekari su rekli da njihova pacijentkinja, iscrpljena od lutanja, bez tople odeće i obuće, gotovo sigurno ne bi preživela tu noć da je ostala napolju - rekao je đakon Dionisije.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
Molitveni tekst u kome se kroz prizivanje milosti, oproštaja i blagodatnog delovanja Duha Svetoga otkriva slojevita pobožnost vernih i njihovo obraćanje Majci Hristovoj kao posrednici i utehi.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
Supruga poznatog atinskog preduzetnika pred kamerama je posvedočila kako su ikona Bogorodice Osloboditeljice i brojanica sa Svete gore spasili živote njenoj porodici.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle opsežne potrage uhapšen muškarac koji se sumnjiči da je zapalio oltar kod crkve Svetog Jakova i ispisao uvredljive poruke na Gospinom kipu; policija nastavlja istragu kako bi utvrdila motiv napada.