Duhovna riznica 17.10.2026 | 16:40

"I PUT DO PAKLA POPLOČAN JE DOBRIM NAMERAMA!" Otac Jov Gumerov o često korišćenoj izreci i šta ona zapravo znači u pravoslavlju

"I PUT DO PAKLA POPLOČAN JE DOBRIM NAMERAMA!" Otac Jov Gumerov o često korišćenoj izreci i šta ona zapravo znači u pravoslavlju
ChatGPT/M.M.

Poreklo izreke, koju svi često koristimo, seže nekoliko vekova unazad, a njeno značenje otvara i pitanje odnosa između vere, namera i dela.

Izreka "Put do pakla je popločan dobrim namerama" masovno se upotrebljava kada se govori o postupcima koji, uprkos dobrim namerama, mogu dovesti do loših posledica. Ipak, njeno poreklo seže nekoliko vekova unazad, a njeno značenje otvara i pitanje odnosa između vere, namera i dela.

O poreklu ove poslovice i njenom značenju iz pravoslavnog ugla govorio je jeromonah Jov Gumerov.

Odakle potiče poznata izreka?

Butko/wikipedia
Otac Jov Gumerov

 

- Ovaj izraz je sada poslovica. Najbliži izvor za njega su dvotomne memoarske i biografske knjige Džejmsa Bosvela (1740–1795), "Život Samjuela Džonsona", objavljene 1791. godine. Autor tvrdi da je Džonson (1709–1784) 1775. godine rekao: "Pakao je popločan dobrim namerama - počeo je otac Jov pa dalje objasnio:

- Jedina razlika je u tome što se poslovica odnosi na put do pakla, dok se Džonson odnosi na sam pakao. Izgleda da se autor aforizma, engleski kritičar, leksikograf, esejista i pesnik, oslonio na izreku koju je ranije izneo anglikanski sveštenik i metafizički pesnik Džordž Herbert (Herbert; 1593–1633) u svojoj knjizi Jacula prudentium (latinski: "Dosetke mudrih“): "Pakao je pun dobrih značenja i želja“.

Zašto dobre namere nisu dovoljne?

shutterstock.com/Shutterstock AI
Pakao, Ilustracija

 

Otac Jov kaže da sva tri iskaza dele zajedničku ideju da same želje i namere nisu dovoljne za spasenje.

- Ovo je potpuno u skladu sa patrističkim učenjem. Pre svega, čovek mora imati veru: "Bez vere je nemoguće ugoditi Bogu" (Jevrejima 11:6).

Otac Jov se u ovom kontekstu poziva i na reči Svetog Jefrema Sirijskog koji kaže da "bez ulja lampa neće goreti, a bez vere niko ne stiče dobru misao“.

- Svet je video bezbroj utopija, radikalnih pokreta, revolucionarnih programa i tako dalje, čiji su vođe i učesnici, bez Boga i protiv Boga, oslanjajući se na svoj pali razum, nastojali da donesu "sreću" čovečanstvu. Istorija čuva tužno i tragično sećanje na ovo. Slično tome, pojedinac, zaslepljen neverovanjem, želeći da ispuni sopstvene namere, koje smatra dobrim, često nanosi štetu i bol onima oko sebe.

Vera mora biti ispravna

Vera je neophodna, ističe otac Jov, ali mora biti ispravna. Greške i zablude mogu biti različite, ali istina je uvek jedna.

shutterstock.com/Nicola Simeoni
Lažna duhovnost ljude vodi u propast

 

- Ljudi koji su zaneseni pogrešnim verskim učenjima uvereni su da su im namere dobre, ali lažna duhovnost u kojoj žive, vodi ih u propast. Sve verske zamene se sprovode uz učešće demonskih sila. Sveti Jovan Zlatousti kaže: "Vera je kao jak štap i sigurno utočište, izbavlja nas od greške u rasuđivanju i smiruje dušu u velikom miru." Međutim, isti ekumenski učitelj upozorava: "Ne smatrajmo samu veru dovoljnom za naše spasenje, već se brinimo i o svom ponašanju, vodimo najbolji život, kako bi oboje doprineli našem postizanju savršenstva."

Sveti Antonije Veliki o značaju rasuđivanja

Sveti oci uporno ističu da hrišćanin mora imati duhovno prosvetljen um. Bez njega mogu se desiti opasne greške. Sveti Antonije Veliki je smatrao rasuđivanje glavnom vrlinom hrišćanina:

- "Rasuda je oko duše i njena svetiljka, kao što je oko svetiljka tela. Ako je ovo oko svetlo, onda će i celo telo (naših dela) biti svetlo; ako li je ovo oko tamno, onda će i celo telo biti tamno, kao što je Gospod rekao u Svetom Jevanđelju (vidi Matej 6:22-23). Rasudom čovek ispituje svoje želje, reči i dela i okreće se od svega što ga odvaja od Boga. Rasudom on osujećuje i uništava sve lukavstva neprijatelja usmerena protiv njega, pravilno razlikujući šta je dobro od šta je zlo“ - citira svetitelja otac Jov.

BONUS VIDEO