OVE REČI OTVARAJU VRATA RAJA I BOŽANSKI SU LEK ZA RANJENU DUŠU! Arhimandrit Kleopa o onome što isceljuje, ali malo ljudi ga primenjuje
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
Poreklo izreke, koju svi često koristimo, seže nekoliko vekova unazad, a njeno značenje otvara i pitanje odnosa između vere, namera i dela.
Izreka "Put do pakla je popločan dobrim namerama" masovno se upotrebljava kada se govori o postupcima koji, uprkos dobrim namerama, mogu dovesti do loših posledica. Ipak, njeno poreklo seže nekoliko vekova unazad, a njeno značenje otvara i pitanje odnosa između vere, namera i dela.
O poreklu ove poslovice i njenom značenju iz pravoslavnog ugla govorio je jeromonah Jov Gumerov.

- Ovaj izraz je sada poslovica. Najbliži izvor za njega su dvotomne memoarske i biografske knjige Džejmsa Bosvela (1740–1795), "Život Samjuela Džonsona", objavljene 1791. godine. Autor tvrdi da je Džonson (1709–1784) 1775. godine rekao: "Pakao je popločan dobrim namerama - počeo je otac Jov pa dalje objasnio:
- Jedina razlika je u tome što se poslovica odnosi na put do pakla, dok se Džonson odnosi na sam pakao. Izgleda da se autor aforizma, engleski kritičar, leksikograf, esejista i pesnik, oslonio na izreku koju je ranije izneo anglikanski sveštenik i metafizički pesnik Džordž Herbert (Herbert; 1593–1633) u svojoj knjizi Jacula prudentium (latinski: "Dosetke mudrih“): "Pakao je pun dobrih značenja i želja“.

Otac Jov kaže da sva tri iskaza dele zajedničku ideju da same želje i namere nisu dovoljne za spasenje.
- Ovo je potpuno u skladu sa patrističkim učenjem. Pre svega, čovek mora imati veru: "Bez vere je nemoguće ugoditi Bogu" (Jevrejima 11:6).
Otac Jov se u ovom kontekstu poziva i na reči Svetog Jefrema Sirijskog koji kaže da "bez ulja lampa neće goreti, a bez vere niko ne stiče dobru misao“.
- Svet je video bezbroj utopija, radikalnih pokreta, revolucionarnih programa i tako dalje, čiji su vođe i učesnici, bez Boga i protiv Boga, oslanjajući se na svoj pali razum, nastojali da donesu "sreću" čovečanstvu. Istorija čuva tužno i tragično sećanje na ovo. Slično tome, pojedinac, zaslepljen neverovanjem, želeći da ispuni sopstvene namere, koje smatra dobrim, često nanosi štetu i bol onima oko sebe.
Vera je neophodna, ističe otac Jov, ali mora biti ispravna. Greške i zablude mogu biti različite, ali istina je uvek jedna.
- Ljudi koji su zaneseni pogrešnim verskim učenjima uvereni su da su im namere dobre, ali lažna duhovnost u kojoj žive, vodi ih u propast. Sve verske zamene se sprovode uz učešće demonskih sila. Sveti Jovan Zlatousti kaže: "Vera je kao jak štap i sigurno utočište, izbavlja nas od greške u rasuđivanju i smiruje dušu u velikom miru." Međutim, isti ekumenski učitelj upozorava: "Ne smatrajmo samu veru dovoljnom za naše spasenje, već se brinimo i o svom ponašanju, vodimo najbolji život, kako bi oboje doprineli našem postizanju savršenstva."
Sveti oci uporno ističu da hrišćanin mora imati duhovno prosvetljen um. Bez njega mogu se desiti opasne greške. Sveti Antonije Veliki je smatrao rasuđivanje glavnom vrlinom hrišćanina:
- "Rasuda je oko duše i njena svetiljka, kao što je oko svetiljka tela. Ako je ovo oko svetlo, onda će i celo telo (naših dela) biti svetlo; ako li je ovo oko tamno, onda će i celo telo biti tamno, kao što je Gospod rekao u Svetom Jevanđelju (vidi Matej 6:22-23). Rasudom čovek ispituje svoje želje, reči i dela i okreće se od svega što ga odvaja od Boga. Rasudom on osujećuje i uništava sve lukavstva neprijatelja usmerena protiv njega, pravilno razlikujući šta je dobro od šta je zlo“ - citira svetitelja otac Jov.
BONUS VIDEO
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje. Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa. Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge. Dobra dela, sama po sebi, nisu ulaznica za raj, ističe sveštenik. Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti Antonije Veliki o značaju rasuđivanja
OVE REČI OTVARAJU VRATA RAJA I BOŽANSKI SU LEK ZA RANJENU DUŠU! Arhimandrit Kleopa o onome što isceljuje, ali malo ljudi ga primenjuje
O PORODIČNIM PROBLEMIMA SE RAZGOVARA SAMO SA OVOM OSOBOM i NI SA KIM VIŠE! Važno upozorenje oca Jova
AKO OVO ČINITE, I BOG ĆE PRIPOMOĆI: Jeromonah Jov o sedam pravila za očuvanje braka i porodice!
GDE ZAVRŠAVAJU ATEISTI POSLE SMRTI: Otac Georgije o čestom pitanju ljudi, koji moralno žive, a ne veruju u Boga
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.