Nekadašnji reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde, krstio se u 22. godini, a u 33. je doživeo potpunu transformaciju i krenuo duhovnim putem, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti.
Nekadašnji fudbalski reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde Dragan Bogavac, povukao se iz javnosti i potpuno posvetio veri, pružajući inspiraciju svojom duhovnom transformacijom. Rođen 1980. godine u Bijelom Polju, Dragan je započeo fudbalsku karijeru u FK Breskovo, da bi potom nastavio u pljevaljskom Rudaru, gde je prvi put skrenuo pažnju fudbalske javnosti.
Njegov put do slave došao je kroz crveno-beli dres Crvene zvezde. Posle uspešnog perioda u Zvezdi, Bogavac je nastavio karijeru u inostranstvu, noseći dresove nekoliko evropskih klubova. Međutim, 2012. godine vratio se u Srbiju, pridruživši se ekipi OFK Beograda, gde je završio svoju aktivnu fudbalsku karijeru.
Printscreen
Dragan Bogavac igrao je u Crvenoj zvezdi od 2002. do 2005.
Krstio se sa 22 godine, što je za mnoge već zrela faza života, ali za Dragana je to bio samo početak njegovog duhovnog putovanja. Krstio ga je tadašnji episkop, sada mitropolit Joanikije, što je bio značajan trenutak u njegovom životu. Ipak, pravi preokret i potpuna posvećenost veri dogodili su se kada je napunio 33, godine u kojima je Isus Hrist postradao za ljudski rod.
- Preokret se dogodio u 33. godini. Do tad nisam toliko verovao u Hrista, samo sam postio sredom i petkom. Nisam sebe video u crkvi i nisam prepoznao Hrista, ali izgleda da mora neka muka da nas spopadne da bismo spasili svoju dušu. To se dogodilo kada sam se lečio posle operacije Ahilove tetive kada sam ostavio fudbal. To su bili tužni dani za mene, ali dolazi radost jer sam spoznao Hrista - ispričao je Bogavac u emisiji “Dok anđeli spavaju”, a potom je otkrio da je prvi put otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića.
Printscreen/Youtube/Dok anđeli spavaju
Prvi put je otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića
- Kum mi je rekao da idemo u Hilandar, jer su ga pozvali jedan sveštenik i njegov kum. Prvo sam pomislio šta ću tamo, što bih išao? Došao sam kući I nisam ni pomišljao da idem na Svetu goru. Uključio sam televizor i neko je pričao o Hilandaru. Pogledam, da li je ovo moguće? Nije prošlo svega par minuta i objasnim Boškoviću da bih išao.
Otišli smo i kad sam tamo kročio, obuzelo me je neko smirenje. Gledam one monahe i ne znam ništa... Probudio sam se ujutru i slušao kako pevaju kanone, ja ništa ne razumem, ali osetim da su mi suze krenule. Rekao sam sebi da je to baš lepo i sve se promenilo. Fudbal me više nije zanimao – rekao je u emisiji “Dok anđeli spavaju” Dragan Bogavac koji je u trenutku kada je mnogima karijera na vrhuncu, odabrao drugačiji put.
Povukao se iz svetla reflektora, iz gužve stadiona i sjaja profesionalnog sporta, kako bi se posvetio mirnijem, ali nimalo manje značajnom životu vere. Njegova transformacija od fudbalske zvezde do posvećenika veri svedoči o dubokim unutrašnjim promenama koje su ga vodile ka ovom duhovnom putu, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti i vere.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Monasi su prijavili oštećenja na srpskoj carskoj lavri, Dohijaru i Iveronu, dok stručnjaci naglašavaju da se podrhtavanja tla mogu nastaviti, ali bez opasnosti po život i liturgijski život Svete gore.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.