Nekadašnji reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde, krstio se u 22. godini, a u 33. je doživeo potpunu transformaciju i krenuo duhovnim putem, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti.
Nekadašnji fudbalski reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde Dragan Bogavac, povukao se iz javnosti i potpuno posvetio veri, pružajući inspiraciju svojom duhovnom transformacijom. Rođen 1980. godine u Bijelom Polju, Dragan je započeo fudbalsku karijeru u FK Breskovo, da bi potom nastavio u pljevaljskom Rudaru, gde je prvi put skrenuo pažnju fudbalske javnosti. Njegov put do slave došao je kroz crveno-beli dres Crvene zvezde. Posle uspešnog perioda u Zvezdi, Bogavac je nastavio karijeru u inostranstvu, noseći dresove nekoliko evropskih klubova. Međutim, 2012. godine vratio se u Srbiju, pridruživši se ekipi OFK Beograda, gde je završio svoju aktivnu fudbalsku karijeru.
Printscreen
Dragan Bogavac igrao je u Crvenoj zvezdi od 2002. do 2005.
Krstio se sa 22 godine, što je za mnoge već zrela faza života, ali za Dragana je to bio samo početak njegovog duhovnog putovanja. Krstio ga je tadašnji episkop, sada mitropolit Joanikije, što je bio značajan trenutak u njegovom životu. Ipak, pravi preokret i potpuna posvećenost veri dogodili su se kada je napunio 33, godine u kojima je Isus Hrist postradao za ljudski rod.
- Preokret se dogodio u 33. godini. Do tad nisam toliko verovao u Hrista, samo sam postio sredom i petkom. Nisam sebe video u crkvi i nisam prepoznao Hrista, ali izgleda da mora neka muka da nas spopadne da bismo spasili svoju dušu. To se dogodilo kada sam se lečio posle operacije Ahilove tetive kada sam ostavio fudbal. To su bili tužni dani za mene, ali dolazi radost jer sam spoznao Hrista - ispričao je Bogavac u emisiji “Dok anđeli spavaju”, a potom je otkrio da je prvi put otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića.
Printscreen/Youtube/Dok anđeli spavaju
Prvi put je otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića
- Kum mi je rekao da idemo u Hilandar, jer su ga pozvali jedan sveštenik i njegov kum. Prvo sam pomislio šta ću tamo, što bih išao? Došao sam kući I nisam ni pomišljao da idem na Svetu goru. Uključio sam televizor i neko je pričao o Hilandaru. Pogledam, da li je ovo moguće? Nije prošlo svega par minuta i objasnim Boškoviću da bih išao. Otišli smo i kad sam tamo kročio, obuzelo me je neko smirenje. Gledam one monahe i ne znam ništa... Probudio sam se ujutru i slušao kako pevaju kanone, ja ništa ne razumem, ali osetim da su mi suze krenule. Rekao sam sebi da je to baš lepo i sve se promenilo. Fudbal me više nije zanimao – rekao je u emisiji “Dok anđeli spavaju” Dragan Bogavac koji je u trenutku kada je mnogima karijera na vrhuncu, odabrao drugačiji put.
Povukao se iz svetla reflektora, iz gužve stadiona i sjaja profesionalnog sporta, kako bi se posvetio mirnijem, ali nimalo manje značajnom životu vere. Njegova transformacija od fudbalske zvezde do posvećenika veri svedoči o dubokim unutrašnjim promenama koje su ga vodile ka ovom duhovnom putu, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti i vere.
Brat apostola Jakova i sin Josifa drvodelje, propovedao je Jevanđelje širom Judeje, Samarije, Sirije i drugih regiona, a njegovo mučeništvo ostaje svedočanstvo nepokolebljive predanosti Hristu.
Portparol Bazilike, Enco Fortunato, istakao je da se ovim činom formalizuju prethodna pravila koja se odnose na 170 službenika Odeljenja za konzervaciju i održavanje, ali je istovremeno demantovao da će nevenčani zaposlenici biti isključeni sa posla.
Prvog ponedeljka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na reči spasitelja iz Jevanđelja po Mateju i ukazuje na to da on ne poziva na nerad, već na oslobađanje od brige koja nas izjeda, ometa naš mir i udaljava od Boga.
Uživajte u lako pripremljenim i hranljivim jelima koje su savršene za dane posta: ukusna čorbu od griza i praziluka, aromatičan rižoto sa prazilukom, hrskave ćufte od pahuljica i povrća, te osvežavajući sos od kiselih krastavaca i belog luka.
Priče o čudima jedne od najpoštovanijih svetiteljki u Rusiji brižljivo su čuvane u narodu, prenosile su se s kolena na koleno i neprestano se umnožavale jer pomoć ove svetiteljke u životu vernika ne prestaje ni posle njene smrti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
Nakon dugogodišnjeg podvižništva u surovom predelu Karulje na Svetoj gori, shi monah Simeon vratio se u srpske zemlje da provede svoje poslednje dane. Njegova jednostavnost i dečija nevinost ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga sreli.
U svojoj besedi iguman Manastira Podmaine podseća na istinsku suštinu hrišćanskog života - ljubav prema Bogu i bližnjem, naglašavajući kako formalna ispunjenja verskih obaveza nisu dovoljna bez prave ljubavi.
Nakon dugogodišnjeg podvižništva u surovom predelu Karulje na Svetoj gori, shi monah Simeon vratio se u srpske zemlje da provede svoje poslednje dane. Njegova jednostavnost i dečija nevinost ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga sreli.
Starješina hrama koji ovih dana privlači pažnju vernika zbog dočeka moštiju Svetog Justina Ćelijskog i mesto sabiranja pred polazak Spasovdanske litije, i vikar patrijarha Porfirija svojim životom i delom svedoči o neugasivom plamenu vere i posvećenosti, vodeći vernike putem duhovne obnove i mira.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Mašinski inženjer sa dušom umetnika i okom za božansko, jedan je od najvažnijih hroničara Srpske Pravoslavne Crkve, a njegove svetlosne zapise, poznate i kao fotografije, čuva i vrednuje ne samo crkvena zajednica, već i umetnički svet.
Prvog ponedeljka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na reči spasitelja iz Jevanđelja po Mateju i ukazuje na to da on ne poziva na nerad, već na oslobađanje od brige koja nas izjeda, ometa naš mir i udaljava od Boga.
U narodu poznat kao Petrovski post, traje od ponedeljka nakon Nedelje svih svetih do praznika Svetih apostola Petra i Pavla, predstavlja vreme u kom se vernici kroz molitvu, milosrđe, odricanje od mrsne hrane, rđavih misli i dela, približavaju Bogu, sledeći primer svetih apostola.
U Nedelju Svih Svetih, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća da Crkva, posle silaska Svetoga Duha, proslavlja sve one koji su postali svetitelji blagodaću Duha Svetoga, koja donosi pokajanje, oprost grehova i vodi kroz borbu sa strastima do čistote.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Bugarska pravoslavna crkva izabrala je mitropolita Danila za novog patrijarha, a poglavar SPC pozdravio je ovaj svečani čin, ističući duhovnu povezanost i bratstvo između dve crkve, kao i važnost zajedničkog svedočenja Hristove vere i propovedanja Jevanđelja.
Uz molitveno učešće patrijarha srpskog Porfirija, arhiepiskopa ohridskog i makedonskog Stefana, kao i brojnih arhijereja, vernici su Hramu Svetog Dimitrija u Bitolju prisustvovali svečanom činu kanonizacije velike podvižnice koja je svetionik vere i nade za sve generacije.
Srpska dijaspora u Francuskoj, uz blagoslov vladike zapadnoevropskoj Justina, okupila se u Sabornoj crkvi Svetog Save u francuskoj prestonici, da kroz reči, pesmu i prisustvo podseti na snagu zajedništva, očuvanja kulturnog nasleđa i zaveta Svetog kneza Lazara i kosovskih mučenika.