Nekadašnji reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde, krstio se u 22. godini, a u 33. je doživeo potpunu transformaciju i krenuo duhovnim putem, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti.
Nekadašnji fudbalski reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde Dragan Bogavac, povukao se iz javnosti i potpuno posvetio veri, pružajući inspiraciju svojom duhovnom transformacijom. Rođen 1980. godine u Bijelom Polju, Dragan je započeo fudbalsku karijeru u FK Breskovo, da bi potom nastavio u pljevaljskom Rudaru, gde je prvi put skrenuo pažnju fudbalske javnosti.
Njegov put do slave došao je kroz crveno-beli dres Crvene zvezde. Posle uspešnog perioda u Zvezdi, Bogavac je nastavio karijeru u inostranstvu, noseći dresove nekoliko evropskih klubova. Međutim, 2012. godine vratio se u Srbiju, pridruživši se ekipi OFK Beograda, gde je završio svoju aktivnu fudbalsku karijeru.
Printscreen
Dragan Bogavac igrao je u Crvenoj zvezdi od 2002. do 2005.
Krstio se sa 22 godine, što je za mnoge već zrela faza života, ali za Dragana je to bio samo početak njegovog duhovnog putovanja. Krstio ga je tadašnji episkop, sada mitropolit Joanikije, što je bio značajan trenutak u njegovom životu. Ipak, pravi preokret i potpuna posvećenost veri dogodili su se kada je napunio 33, godine u kojima je Isus Hrist postradao za ljudski rod.
- Preokret se dogodio u 33. godini. Do tad nisam toliko verovao u Hrista, samo sam postio sredom i petkom. Nisam sebe video u crkvi i nisam prepoznao Hrista, ali izgleda da mora neka muka da nas spopadne da bismo spasili svoju dušu. To se dogodilo kada sam se lečio posle operacije Ahilove tetive kada sam ostavio fudbal. To su bili tužni dani za mene, ali dolazi radost jer sam spoznao Hrista - ispričao je Bogavac u emisiji “Dok anđeli spavaju”, a potom je otkrio da je prvi put otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića.
Printscreen/Youtube/Dok anđeli spavaju
Prvi put je otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića
- Kum mi je rekao da idemo u Hilandar, jer su ga pozvali jedan sveštenik i njegov kum. Prvo sam pomislio šta ću tamo, što bih išao? Došao sam kući I nisam ni pomišljao da idem na Svetu goru. Uključio sam televizor i neko je pričao o Hilandaru. Pogledam, da li je ovo moguće? Nije prošlo svega par minuta i objasnim Boškoviću da bih išao.
Otišli smo i kad sam tamo kročio, obuzelo me je neko smirenje. Gledam one monahe i ne znam ništa... Probudio sam se ujutru i slušao kako pevaju kanone, ja ništa ne razumem, ali osetim da su mi suze krenule. Rekao sam sebi da je to baš lepo i sve se promenilo. Fudbal me više nije zanimao – rekao je u emisiji “Dok anđeli spavaju” Dragan Bogavac koji je u trenutku kada je mnogima karijera na vrhuncu, odabrao drugačiji put.
Povukao se iz svetla reflektora, iz gužve stadiona i sjaja profesionalnog sporta, kako bi se posvetio mirnijem, ali nimalo manje značajnom životu vere. Njegova transformacija od fudbalske zvezde do posvećenika veri svedoči o dubokim unutrašnjim promenama koje su ga vodile ka ovom duhovnom putu, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti i vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Monasi su prijavili oštećenja na srpskoj carskoj lavri, Dohijaru i Iveronu, dok stručnjaci naglašavaju da se podrhtavanja tla mogu nastaviti, ali bez opasnosti po život i liturgijski život Svete gore.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.