Nekadašnji reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde, krstio se u 22. godini, a u 33. je doživeo potpunu transformaciju i krenuo duhovnim putem, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti.
Nekadašnji fudbalski reprezentativac i prvotimac Crvene zvezde Dragan Bogavac, povukao se iz javnosti i potpuno posvetio veri, pružajući inspiraciju svojom duhovnom transformacijom. Rođen 1980. godine u Bijelom Polju, Dragan je započeo fudbalsku karijeru u FK Breskovo, da bi potom nastavio u pljevaljskom Rudaru, gde je prvi put skrenuo pažnju fudbalske javnosti.
Njegov put do slave došao je kroz crveno-beli dres Crvene zvezde. Posle uspešnog perioda u Zvezdi, Bogavac je nastavio karijeru u inostranstvu, noseći dresove nekoliko evropskih klubova. Međutim, 2012. godine vratio se u Srbiju, pridruživši se ekipi OFK Beograda, gde je završio svoju aktivnu fudbalsku karijeru.
Printscreen
Dragan Bogavac igrao je u Crvenoj zvezdi od 2002. do 2005.
Krstio se sa 22 godine, što je za mnoge već zrela faza života, ali za Dragana je to bio samo početak njegovog duhovnog putovanja. Krstio ga je tadašnji episkop, sada mitropolit Joanikije, što je bio značajan trenutak u njegovom životu. Ipak, pravi preokret i potpuna posvećenost veri dogodili su se kada je napunio 33, godine u kojima je Isus Hrist postradao za ljudski rod.
- Preokret se dogodio u 33. godini. Do tad nisam toliko verovao u Hrista, samo sam postio sredom i petkom. Nisam sebe video u crkvi i nisam prepoznao Hrista, ali izgleda da mora neka muka da nas spopadne da bismo spasili svoju dušu. To se dogodilo kada sam se lečio posle operacije Ahilove tetive kada sam ostavio fudbal. To su bili tužni dani za mene, ali dolazi radost jer sam spoznao Hrista - ispričao je Bogavac u emisiji “Dok anđeli spavaju”, a potom je otkrio da je prvi put otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića.
Printscreen/Youtube/Dok anđeli spavaju
Prvi put je otišao na Svetu Goru na poziv svog kuma Branka Boškovića
- Kum mi je rekao da idemo u Hilandar, jer su ga pozvali jedan sveštenik i njegov kum. Prvo sam pomislio šta ću tamo, što bih išao? Došao sam kući I nisam ni pomišljao da idem na Svetu goru. Uključio sam televizor i neko je pričao o Hilandaru. Pogledam, da li je ovo moguće? Nije prošlo svega par minuta i objasnim Boškoviću da bih išao.
Otišli smo i kad sam tamo kročio, obuzelo me je neko smirenje. Gledam one monahe i ne znam ništa... Probudio sam se ujutru i slušao kako pevaju kanone, ja ništa ne razumem, ali osetim da su mi suze krenule. Rekao sam sebi da je to baš lepo i sve se promenilo. Fudbal me više nije zanimao – rekao je u emisiji “Dok anđeli spavaju” Dragan Bogavac koji je u trenutku kada je mnogima karijera na vrhuncu, odabrao drugačiji put.
Povukao se iz svetla reflektora, iz gužve stadiona i sjaja profesionalnog sporta, kako bi se posvetio mirnijem, ali nimalo manje značajnom životu vere. Njegova transformacija od fudbalske zvezde do posvećenika veri svedoči o dubokim unutrašnjim promenama koje su ga vodile ka ovom duhovnom putu, na kome služi kao primer da istinska sreća i ispunjenje dolaze iz duhovne posvećenosti i vere.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Tokom skupa u blizini Bele kuće Ana Paulina Luna je naglasila da američki poreski obveznici ne bi smeli podržavati režime koji krše prava vernika i upozorila da ignorisanje progona širom sveta može imati ozbiljne posledice i po sopstvenu domovinu.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Svenoćno bogosluženje, pesma hilandarskih monaha i miris tamjana ispunili su lavru dok su poklonici iz raznih zemalja slavili svog ktitora koji je verom i delom utisnuo neizbrisiv pečat u srpsku istoriju i duhovnost
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Tokom skupa u blizini Bele kuće Ana Paulina Luna je naglasila da američki poreski obveznici ne bi smeli podržavati režime koji krše prava vernika i upozorila da ignorisanje progona širom sveta može imati ozbiljne posledice i po sopstvenu domovinu.
Prizori sa krstovima, kandilima i šapatom o „dozvoli odozgo“ kod dela ljudi bude poverenje, ali prorojerej Vladimir Dolgih precizno objašnjava zašto takva praksa nema nikakvo uporište u učenju pravoslavne crkve.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.