Mašinski inženjer sa dušom umetnika i okom za božansko, jedan je od najvažnijih hroničara Srpske Pravoslavne Crkve, a njegove svetlosne zapise, poznate i kao fotografije, čuva i vrednuje ne samo crkvena zajednica, već i umetnički svet.
U svetu gde se slike često menjaju brže od reči, gde je trenutak uhvaćen kroz objektiv i prenesen na papir ili ekran vredan hiljadu reči, postoji jedan čovek čije umetničko delo nadmašuje sam izraz „fotograf“. Đakon Dragan S. Tanasijević, zvanični fotograf Patrijaršije, sam sebe naziva svetlopiscem. Ovaj izvanredni umetnik pojašnjava da su njegove fotografije zapravo svetlosni zapisi, podsećajući nas na izvorno značenje reči fotografija – jer kada se na srpski jezik prevedu dve starogrčke reči od kojih je sastavljena, phos, svetlo i grafia, pisati, dobije se svetlopis ili svetlopisanije.
SPC
Đakon Dragan S. Tanasijević
Od 31. marta 2008. godine, đakon Dragan radi u Informativnoj službi Srpske Pravoslavne Crkve, a nekoliko meseci pre toga rukopoložen je u čin đakona. Njegov rad za potrebe SPC je impresivan – godišnje uradi između 40.000 i 70.000 fotografija.
Tanasijević je započeo svoj put u svetu fotografije davne 1973. godine. Od tada, njegova bogata biografija uključuje više stotona kolektivnih i nekoliko desetina samostalnih izložbi, te preko 90 nagrada i 130 priznanja, diploma i zahvalnica. Njegove fotografije sa putovanja po Francuskoj, Nemačkoj, Engleskoj, te studijskih putovanja na Korziku, Svetu Goru, Cejlon i Jerusalim, nose u sebi duh tih mesta. Dečani.
Wikipedia
Fotografija "Vreme Časnog posta" autora Dragana Tanasijevića
Đakon Dragan je specijalista za portrete. Njegov objektiv beleži lice i dušu ljudi, među kojima su četvorice srpskih patrijaraha German, Pavle, Irinej I Porfirije, ali i svetovne ličnosti poput princa Tomislava Karađorđevića, kneginje Jelisavete, pesnika Stevana Raičkovića i reditelja Radivoja Lole Đukića.
U okviru svakodnevnih obaveza pripremam materijal i za desetak službi u Patrijaršiji. Naročito treba pomenuti da je od velikog značaja saradnja sa timom ljudi unutar naše Informativne službe, jer samo na taj način, svetlom ovekovečeni trenuci, preko interneta i štampanih medija stižu do naroda širom Zemljine šare na više svetskih jezika – kaže đakon Dragan S. Tanasijević u razgovoru za “Politiku”.
SPC
Đakon Dragan S. Tanasijević
Patrijaršijski svetlopisac po struci je mašinski inženjer, ali njegovo srce pripada umetnosti. Studijsko putovanje na Svetu Goru, gde je obišao svih dvadeset manastira, mnoge skitove i isposnice, te prisustvovao bogosluženjima u Hilandaru i razgovarao sa svetogorcima, opredelilo ga je da upiše teologiju.
Njegova sklonost ka umetnosti javila se još u detinjstvu. U četvrtom razredu osnovne škole bavio se slikarstvom i vajarstvom, a već u petom, osnovna škola je otkupila kolekciju njegovih crteža portreta poznatih ljudi sveta. U sedmom razredu predstavljao je Jugoslaviju na Svetskom takmičenju u vajanju u pesku, u Francuskoj, pod okriljem UNICEF-a.
Studijsko putovanje na Svetu goru, gde je obišao svih dvadeset manastira, mnoge skitove i isposnice, prisustvovao bogosluženjima u Hilandaru, razgovarao sa svetogorcima, opredelili su ga da upiše teologiju, objašnjava patrijaršijski svetlopisac.
Wikimedia/ Драган С. Танасијевић (по одобрењу Д. С. Танасијевића)
Portret patrijarha Irineja, autora đakona Dragana S. Tanasijevića
Uz obrazovanje, na tim svetim i nadasve čudesnim mestima, dešavale su se i velike transformacije u meni, kao i poimanja kada, šta i kako treba da se zapiše svetlom i sačuva za budućnost, a kada i šta ne treba skrnaviti savremenim tehnologijama-sokoćalima, kako govoraše naši preci! Moji kontakti sa samom majkom našom Crkvom su nastali još u ranom detinjstvu, kada me je očeva majka vodila na praznična i nedeljna bogosluženja u Sabornu crkvu u Novom Sadu. I danas mi je nafora slatka kao i tada što mi je bila, posle blagoslova sveštenika koji ju je delio – rekao je za “Politiku”
Đakon Dragan S. Tanasijević, čovek čiji rad prevazilazi tehniku i postaje umetnost, čije svetlosne zapise čuvamo kao svedočanstvo vremena i duhovnosti. Njegov doprinos umetnosti i kulturi, kako crkvenoj, tako i svetovnoj, čini ga jedinstvenim svetlopiscem našeg doba.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.