Mašinski inženjer sa dušom umetnika i okom za božansko, jedan je od najvažnijih hroničara Srpske Pravoslavne Crkve, a njegove svetlosne zapise, poznate i kao fotografije, čuva i vrednuje ne samo crkvena zajednica, već i umetnički svet.
U svetu gde se slike često menjaju brže od reči, gde je trenutak uhvaćen kroz objektiv i prenesen na papir ili ekran vredan hiljadu reči, postoji jedan čovek čije umetničko delo nadmašuje sam izraz „fotograf“. Đakon Dragan S. Tanasijević, zvanični fotograf Patrijaršije, sam sebe naziva svetlopiscem. Ovaj izvanredni umetnik pojašnjava da su njegove fotografije zapravo svetlosni zapisi, podsećajući nas na izvorno značenje reči fotografija – jer kada se na srpski jezik prevedu dve starogrčke reči od kojih je sastavljena, phos, svetlo i grafia, pisati, dobije se svetlopis ili svetlopisanije.
SPC
Đakon Dragan S. Tanasijević
Od 31. marta 2008. godine, đakon Dragan radi u Informativnoj službi Srpske Pravoslavne Crkve, a nekoliko meseci pre toga rukopoložen je u čin đakona. Njegov rad za potrebe SPC je impresivan – godišnje uradi između 40.000 i 70.000 fotografija.
Tanasijević je započeo svoj put u svetu fotografije davne 1973. godine. Od tada, njegova bogata biografija uključuje više stotona kolektivnih i nekoliko desetina samostalnih izložbi, te preko 90 nagrada i 130 priznanja, diploma i zahvalnica. Njegove fotografije sa putovanja po Francuskoj, Nemačkoj, Engleskoj, te studijskih putovanja na Korziku, Svetu Goru, Cejlon i Jerusalim, nose u sebi duh tih mesta. Dečani.
Wikipedia
Fotografija "Vreme Časnog posta" autora Dragana Tanasijevića
Đakon Dragan je specijalista za portrete. Njegov objektiv beleži lice i dušu ljudi, među kojima su četvorice srpskih patrijaraha German, Pavle, Irinej I Porfirije, ali i svetovne ličnosti poput princa Tomislava Karađorđevića, kneginje Jelisavete, pesnika Stevana Raičkovića i reditelja Radivoja Lole Đukića.
U okviru svakodnevnih obaveza pripremam materijal i za desetak službi u Patrijaršiji. Naročito treba pomenuti da je od velikog značaja saradnja sa timom ljudi unutar naše Informativne službe, jer samo na taj način, svetlom ovekovečeni trenuci, preko interneta i štampanih medija stižu do naroda širom Zemljine šare na više svetskih jezika – kaže đakon Dragan S. Tanasijević u razgovoru za “Politiku”.
SPC
Đakon Dragan S. Tanasijević
Patrijaršijski svetlopisac po struci je mašinski inženjer, ali njegovo srce pripada umetnosti. Studijsko putovanje na Svetu Goru, gde je obišao svih dvadeset manastira, mnoge skitove i isposnice, te prisustvovao bogosluženjima u Hilandaru i razgovarao sa svetogorcima, opredelilo ga je da upiše teologiju.
Njegova sklonost ka umetnosti javila se još u detinjstvu. U četvrtom razredu osnovne škole bavio se slikarstvom i vajarstvom, a već u petom, osnovna škola je otkupila kolekciju njegovih crteža portreta poznatih ljudi sveta. U sedmom razredu predstavljao je Jugoslaviju na Svetskom takmičenju u vajanju u pesku, u Francuskoj, pod okriljem UNICEF-a.
Studijsko putovanje na Svetu goru, gde je obišao svih dvadeset manastira, mnoge skitove i isposnice, prisustvovao bogosluženjima u Hilandaru, razgovarao sa svetogorcima, opredelili su ga da upiše teologiju, objašnjava patrijaršijski svetlopisac.
Wikimedia/ Драган С. Танасијевић (по одобрењу Д. С. Танасијевића)
Portret patrijarha Irineja, autora đakona Dragana S. Tanasijevića
Uz obrazovanje, na tim svetim i nadasve čudesnim mestima, dešavale su se i velike transformacije u meni, kao i poimanja kada, šta i kako treba da se zapiše svetlom i sačuva za budućnost, a kada i šta ne treba skrnaviti savremenim tehnologijama-sokoćalima, kako govoraše naši preci! Moji kontakti sa samom majkom našom Crkvom su nastali još u ranom detinjstvu, kada me je očeva majka vodila na praznična i nedeljna bogosluženja u Sabornu crkvu u Novom Sadu. I danas mi je nafora slatka kao i tada što mi je bila, posle blagoslova sveštenika koji ju je delio – rekao je za “Politiku”
Đakon Dragan S. Tanasijević, čovek čiji rad prevazilazi tehniku i postaje umetnost, čije svetlosne zapise čuvamo kao svedočanstvo vremena i duhovnosti. Njegov doprinos umetnosti i kulturi, kako crkvenoj, tako i svetovnoj, čini ga jedinstvenim svetlopiscem našeg doba.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.