Protođakon dr Ljubomir Ranković rešava jednu od najvećih dilema vernika - da li su intimni odnosi u braku dozvoljeni tokom posta, a njegove reči donose jasnoću, utehu i podsticaj majkama da žive pobožno i s ponosom neguju svoje potomstvo.
Različita tumačenja svetih knjiga na temu intimnih odnosa u braku tokom posta često izazivaju nedoumice, pa čak i zbunjenost među vernicima. Dok jedni veruju da je uzdržavanje neophodno, drugi smatraju da ljubav između supružnika nema ograničenja. Ova dilema može biti posebno teška za one koji se nađu u blagoslovenom stanju tokom posta.
Šálek Václav / ČTK / Profimedia
Vernica u blagoslovenom stanju
Na dilemu vernice koja je pitala šta da radi ako ostane u drugom stanju u toku posta, protođakon dr Ljubomir Ranković, svojim mudrim i produhovljenim rečima, donosi jasnoću i mir:
- Neka ste blagosloveni, draga sestro u Hristu, jer naš pobožni narod trudnoći naziva blagoslovenim stanjem. Crkva ne zabranjuje intimne odnose u toku posta. Osim po dogovoru supružnika, po savetu Svetog apostola Pavla, nekoliko dana pred pričešće.
Nosi, sestro. Neguj mladenca u sebi, sa ponosom. Živi pobožno i radosno u vreme trudnoći i posle trudnoće. Životom i primerom svojim svedoči svom detetu Hrista. Vaspitavaj svoje dete da bude pravi hrišćanin - rekao je protođakon Ljubomir Ranković na svom YouTube kanalu.
Privatna arhiva
Protođakon Ljubomir Ranković
Nastavljajući sa svojim savetima, otac Ljuba, kako ga vernici najčešće oslovljavaju, naglašava uzvišenost majčinstva:
- Bog ti je, majko, podario najuzvišenije priznanje pod suncem. Jer majka je vaspitač kog svako dete sledi. Više od 100 učitelja jedna dobra majka vredi. Rađaj, sestro. Rađajte, Srpkinje! Deca vam se rađala, Srbijo!
Otac Ljubomir Ranković rukopoložen je u čin đakona 21. marta 1975. godine, a činom protođakona odlikovan je 1982. godine. Tokom perioda od 1975. do 1989. bio je đakon i sekretar episkopa šabačko-valjevskog, blaženopočivšeg Jovana Velimirovića, kao i sekretar Crkvenog suda Eparhije šabačko-valjevske. Godine 1985. pokreće časopis i osniva izdavačku kuću Glas crkve, čiji je glavni i odgovorni urednik do danas. Autor je desetina knjiga koje su štampane u stotinama hiljada primeraka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Šta stoji iza sedmice u kojoj se ukidaju uobičajeni dani posta i kako ovaj liturgijski „predah“ zapravo priprema čoveka za najzahtevniji duhovni period u godini.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Tominu nedelju po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Lava IX, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.