Novi poglavar BPC, čija biografija svedoči o njegovoj blagonaklonosti prema Moskovskoj patrijaršiji, za razliku od svog prethodnika, blaženopočivšeg patrijarha Neofita, koji je održavao bliske odnose sa Carigradskom patrijaršijom, predstavlja novo poglavlje u odnosima sa pomesnim pravoslavnim zajednicama.
Na praznik Svete Nedelje, Kirijake Nikomidijske, novi patrijarh bugarski Danilo služio je arhijerejsku liturgiju u hramu posvećenom ovoj svetiteljki u Sofiji. Patrijarh Danilo, čija biografija nagoveštava novo poglavlje u odnosima bugarske crkve sa pomesnim pravoslavnim zajednicama.
Patrijarh bugarski i mitropolit sofijski Danilo rođen je 2. marta 1972. godine u Smoljanu, na jugu Bugarske, svetovnog imena Atanas Trendafilov Nikolov. Završio je osnovno i srednje obrazovanje u rodnom gradu, a nakon odsluženja vojnog roka, 1996. godine počeo je studije engleske filologije na Sofijskom univerzitetu. Međutim, već sledeće godine, vođen glasom svog srca i svojim duhovnim pozivom, prešao je na Teološki fakultet istog univerziteta, gde je diplomirao 2002. godine.
Nikolay DOYCHINOV/AFP/Profimedia
Patrijarh bugarski i mitropolit sofijski Danilo
U junu 2004. godine, poslat na poslušanje u Manastir Rođenja Presvete Bogorodice. U novembri je bio rukopoložen za jeromonaha, a 1. juna 2006. godine postao je arhimandrit. Dve godine kasnije, 20. januara 2008. godine, hirotonisan je za episkopa dragovitskog i vikara nevrokopske eparhije. U junu 2010. godine, postavljen je za vikara eparhije u SAD-u, Kanadi i Australiji Bugarskog patrijarhata. U februaru 2018. godine, Sinod Bugarske pravoslavne crkve izabrao ga je za mitropolita vidinskog.
Svoje stavove uvek je jasno iznosio, pa je tako u decembru 2018. godine, tada kao mitropolit Danilo javno osudio Unifikacioni savet u Kijevu, nazvavši ga nekanonskim. Prema njegovom mišljenju, postupci carigradskog patrijarha Vartolomeja su nekanonski, jer se priznavanjem raskolničke Ukrajinske pravoslavne crkve umešao u tuđu kanonsku teritoriju.
Nikolay DOYCHINOV/AFP/Profimedia
Patrijarh bugarski i mitropolit sofijski Danilo
Nakon upokojenja bivšeg patrijarha Bugarske pravoslavne crkve Neofita u martu 2024. godine, tadašnji mitropolit vidinski Danilo bio je jedan od tri kandidata u užem izboru za patrijarha, zajedno sa mitropolitom Gregorijem i mitropolitom Arsenijem. Pre nekoliko dana, 30. juna, na Crkveno-narodnom savetu u Sofiji, mitropolit Danilo izabran je za novog bugarskog patrijarha i mitropolita sofijskog.
Poznavaoci prilika u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, nalazeći uporište u biografiji i javnim nastupima patrijarha Danila, skloni su mišljenju da on ima bratoljubive veze sa Moskovskom patrijaršijom, za razliku od prethodnika, blaženopočivšeg patrijarha Neofita, koji je održavao bliske odnose sa Carigradskom patrijaršijom.
Nikolay DOYCHINOV/AFP/Profimedia
Poglavar BPC Danilo, izabran je 30. juna
Novi patrijarh Danilo, svojom izabranom pozicijom uz volju Duha Svetoga, otvara put ka dubljem povezivanju sa drugim pravoslavnim crkvama, što nagoveštava novu etapu u duhovnom i crkvenom životu Bugarske. A njegovu predanost veri i jasnu viziju za budućnost bugarske pravoslavne zajednice, nesumnjivo će pratiti izazovi i nada u ravnoteži između tradicije i savremenosti.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Na sastanku crkvenih i državnih lidera razmatrana je presuda koja bi mogla izazvati podele među vernicima, uz odlučan stav o očuvanju kanonskog poretka.
Jedan od najvećih duhovnika našeg vremena, arhimandrit Joil, jasno i sažeto objašnjava ključne razlike između Pravoslavne i Katoličke crkve – od liturgijskih praksi do dubokih teoloških pitanja, ukazujući na prepreke koje vekovima stoje na putu istinskog jedinstva.
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.