DAROVI KOJI SU OKO NAS SVAKODNEVNO, A NE PRIMEĆUJEMO IH: Tajni mehanizmi prirode koji nas štite
Ajeti sure Abese 80:24–32 otkrivajući kako Božja briga i prirodni ciklusi oblikuju naš život i svet oko nas.
Oslanjajući se na primer iz Jevanđelja po Mateju, Sveti Teofan Zatvornik nam šeste nedelje posle Pedesetnice osvetljava sukob između vere i razuma bez vere.
Gospod oprašta grehe raslabljenome. Trebalo bi se radovati. Međutim, lukavi um učenih književnika govori: „Ovaj huli“. Kada je sledilo isceljenje raslabljenog kao potvrda utešne istine da vlast ima Sin Čovečji opraštati grehe, narod je proslavljao Gospoda, a o književnicima se ne govori ništa, svakako zato što su opet izmišljali nekakva lukava pitanja (Mt. 9,1-8).
Um bez vere je podmukao. On kuje lukave sumnje i izmišlja hule na čitavu oblast vere. Čudesima čas ne veruje, čas zahteva najopipljivije čudo. No, kada mu se ono i udeli, obavezujući ga na pokornost veri, on se ne stidi da se i dalje udaljava, izvrćući ili krivo tumačeći čudesna dela Božija.
Tako se on odnosi i prema osvedočenjima istine Božije. I opitna i umna svedočanstva mu se iznose u dovoljnom broju. Međutim, on i njih pokriva sumnjom.
Razgledaj sve njegove prigovore i videćeš da je u njima jedino lukavstvo, premda se na njegovom jeziku ono zove umnost. I nevoljno dolaziš do zaključka da su umnost i lukavstvo jedno te isto. U oblasti vere apostol govori: Mi um Hristov imamo. Čiji je um van oblasti vere? Lukavog. Zbog toga je lukavstvo postalo njegova glavna odlika.
U utorak prve nedelje po Duhovima ruski svetitelj u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva duhovni zakon koji važi za svakog hrišćanina – zašto posle svetlosti dolaze tame i kako da ih duhovno prepoznamo.
Reči svetog ruskog podvižnika za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu podsećaju da nas Hristos nije samo podigao iz greha, već nas je pozvao u neizrecivu zajednicu sa samim Bogom.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
U subotu pete sedmice po Vaskrsu oslušnimo mudrost svedoka večne istine – svetitelja koji nas podseća da dela Gospodnja i danas govore, ako smo spremni da ih vidimo.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.