Arhimandrit Metodije otkriva detalje o završetku rekonstrukcije carske lavre i govori o značaju monaškog života u ovoj svetinji, odgovornosti prema Gospodu, sebi i poklonicima, jer monasi svojim životom propovedaju, poput hodajućeg Jevanđelja.
Prilikom nedavnog boravka u Crnoj Gori, povodom pohoda kopije Čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, iguman Hilandara, arhimandrit Metodije, vernom narodu darivao je brojne pouke čija dubina osvetljava jedini ispravan put kome svaki iskreni vernik stremi, ali je govorio i o detaljima dugotrajne i temeljne obnove, koja je započela nakon velikog požara pre tačno dvadeset godina. Govorio je i o značaju monaškog života u ovom svetom manastiru, ističući duhovnu obnovu koja ide ruku pod ruku sa građevinskim radovima.
Printscreen/Youtube/Zadužbina Hilandara
Veliki požar zahvatio je Manastir Hilandar u noći 4. marta 2004. godine
- Veliki požar je bio 2004. godine, što znači da, evo, već je 20 godina prošlo i nekoliko meseci - prisetio se arhimandrit Metodije.
- Obnova nije počela baš odmah, bilo je potrebno 2 godine da se sve pripremi, da se urade projekti, da se odobre od nadležne institucije, koja je nadležna za Svetu goru. I, evo, sada, uz Božiju pomoć i, naravno, molitvenu pomoć Presvete Bogorodice, već se nazire kraj.
Hilandar, jedno od najvažnijih duhovnih središta srpskog naroda, kroz vekove je bio simbol vere i otpornosti. Požar u noći 4. marta 2004. godine doneo je ogromne izazove, ali i obnovio snagu bratstva i vernika širom sveta. Iguman Metodije je sa ponosom najavio skori završetak radova:
Printscreen/Youtube/Zadužbina Hilandara
Radovi na obnovi Hilandara
- Mi ćemo ove godine, ako Bog da, već useliti pretposlednji objekat koji se obnavlja, a poslednji - odakle je krenuo požar - će se raditi još do kraja ove godine i sledeću celu. Tako da možemo da očekujemo da obnova negde krajem naredne godine bude gotova.
Između zidova Hilandara, ne samo da se obnavlja kamen, već se osnažuje i duhovni život bratstva.
- Kada smo krenuli sa obnovom, mi smo sebi dali zadatak, pored ove građevinske obnove, da ne zaboravimo i duhovnu, tako da se i bratstvo povećava," rekao je iguman Metodije u intervjuu za Radio Svetigoru.
Duhovna obnova je, kako kaže, išla malo ispred građevinske. Bratstvo je uvek bilo veće nego što su imali spremnih kelija, te su novi iskušenici često morali čekati van manastira dok se konaci ne završe.
Printscreen/Youtube/Zadužbina Hilandara
Radovi na obnovi Hilandara
- I sada imamo nekoliko novih iskušenika, koji ne mogu da budu smešteni u manastiru, nego su izvan svetinje i čekaju da se ovi konaci završe - rekao je iguman.
Arhimandrit Metodije je takođe istakao značaj svetogorskih tipika, pisanih i usmenih predanja, koja oblikuju život monaha.
- Sveta gora živi po pisanim tipicima, ali i po usmenom predanju. Naravno, i ovi pisani tipici, kao što i manastir Hilandar ima svoj tipik koji je napisao naš ktitor Sveti Sava, i koji, prema njegovoj zapovesti, mi čitamo svakog prvog u mesecu za trpezom, tako i drugi manastiri imaju svoje tipike. Ali, postoje i usmena predanja, i to je u stvari jedan ideal kome se mi približavamo i trudimo se da ga ispunimo.
Za arhimandrita Metodija, monaški život predstavlja neprekidno duhovno usavršavanje.
- Naša vera ima Boga Čoveka Hrista kao svoje merilo, a ne ljude, tako da se mi prilagođavamo ljudima, a ne, nego ono što Gospod od nas traži da se stalno duhovno usavršavamo, da bismo se približili," naglasio je. Ovaj proces usavršavanja ne prestaje, jer uvek postoji težnja ka višem duhovnom stanju.
Iguman Metodije je podsetio na veliku odgovornost monaha prema poklonicima koji dolaze na Svetu goru, pa je citirao Svetog oca Pajsija:
- Monasi više svojim životom propovedaju, oni su živo, hodajuće Jevanđelje - rekao je.
Shutterstock
Manastir Hilandar
Ova misija nosi veliku duhovnu privilegiju, ali i odgovornost, jer mnogi gledaju na njih kao na svetionik vere.
- Eto, to je naša misija. Dakle, velika je duhovna privilegija biti na Svetoj Gori, ali takođe i velika odgovornost, jer u nas gledaju mnogi i mi se trudimo da i radi njihovog spasenja budemo na duhovnoj visini - zaključio je arhimandrit Metodije, porukom nade i istrajnosti.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Divac je na Svetu goru došao zajedno sa članovima Upravnog odbora i saradnicima fondacije – Čuvajmo Hilandar fondacija SAD, a sastao se sa arhimandritom Metodijem i monasima srpske carske lavre.
Monasi su prijavili oštećenja na srpskoj carskoj lavri, Dohijaru i Iveronu, dok stručnjaci naglašavaju da se podrhtavanja tla mogu nastaviti, ali bez opasnosti po život i liturgijski život Svete gore.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.