ŠTA NIKAD NE SMETE POŽELETI U ŽIVOTU: Sveti Jefrem Sirin o nesvesnom upadu u demonsku mrežu smrti
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.
Tokom onlajn skupa solidarnosti, poglavar Jerusalimske patrijaršije je apelovao na globalnu posvećenost hrišćanskim vrednostima i naglasio duhovnu odgovornost za očuvanje mira na Bliskom istoku.
U jeku rastućih tenzija u pojasu Gaze, patrijarh jerusalimski Teofil uputio je poziv na pomirenje tokom onlajn skupa solidarnosti u Svetoj zemlji, koji je organizovao Svetski savet crkava. U vremenu kada svet svedoči pogoršanju stanja na Bliskom istoku, patrijarh Teofil je naglasio značaj globalne posvećenosti i hrišćanskog prisustva u ovom regionu, posebno u Jerusalimu, opisujući to kao prioritet „od najveće važnosti“.
U svom obraćanju, patrijarh Teofil je podsetio na duhovnu odgovornost onih koji služe reči Gospodnjoj.
- Kao sluge reči Gospodnje, molimo se za mir, pravdu i pomirenje - istakao je patrijarh, dodajući da trenutna situacija predstavlja opasnost ne samo za region Bliskog istoka i Svetu zemlju, već i za ceo svet.
- Naša je moralna obaveza kao duhovnika da promovišemo i služimo vrednostima Jevanđelja.
Patrijarh je takođe istakao da je ovaj skup osmišljen kako bi poslao snažnu poruku mira i pomirenja svetu, ali i ljudima koji su direktno pogođeni sukobima u Svetoj zemlji.
- Ovaj skup ima za cilj da pošalje poruku celom svetu i ljudima ovde, poruku mira i pomirenja – ako dolazi iz naših srca, verujem da će Gospod čuti naše molitve - rekao je patrijarh Teofil.
Reči patrijarha Teofila osvetljavaju put kroz tminu konflikta, podsećajući sve vernike i ljude dobre volje da pomirenje i mir nisu samo politički ciljevi, već duhovna zaduženja, duboko ukorenjena u veri i univerzalnim vrednostima koje treba negovati. U ovom vremenu nesigurnosti, njegov poziv odjekuje kao podsećanje na važnost duhovnog jedinstva i zajedničkog napora ka očuvanju mira u Svetoj zemlji i šire.

Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
U atmosferi globalne nesigurnosti i smanjenog broja poklonika, Jerusalim ostaje svetionik vere – tišina ulica kroz koje je Bog hodao ponovo će biti osvećena molitvom i svetlom.
Susret srpskog i jerusalimskog patrijarha u srcu hrišćanstva učvrstio duhovne veze i uputio snažnu poruku nade u izazovnim vremenima.
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
Pouka podvižnice sa Krita otkriva kako usrdno prizivanje Presvete Bogorodice i jednostavna molitva mogu obuzdati strah, osnažiti srce i čuvati čoveka ceo dan.
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Priča o prevari, Božijem promislu i neočekivanom susretu koji je promenio život mladog para.
Predsednik Belorusije poslao je američkom predsedniku dar snažne duhovne simbolike u trenutku kada Minsk otvoreno govori o želji za novim tonom u odnosima sa Vašingtonom.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.