Dok se utapa u beskrajnim tokovima površnih sadržaja, savremeni svet sve više zanemaruje dragocenu duhovnu poeziju, poput pesme „Bogu“ iz Dučićeve zbirke „Pesme sunca“, koja zrači svetlošću beskonačne istine i uzvišenih osećanja.
U današnjem digitalnom svetu sve više tonemo u beskonačne tokove informacija, dok knjige, posebno poezija, bivaju zapostavljene, zaboravljene u tišini virtuelnih prostora. Čini se da je duhovna poezija, kao dragoceni biser našeg književnog nasleđa, naročito skrajnuta i nepravedno zapostavljena pred bujicom površnog sadržaja. A ipak, u njoj se kriju najdublja osećanja, najuzvišenije misli, reči koje odzvanjaju izvan vremena. Takva je i pesma Jovana Dučića, „Bogu“, iz ciklusa „Lirika“ objavljena u zbirci „Pesme sunca“ 1943. godine.
Wikipedia
Jovan Dučić
Bogu
Nikad se nisam na te bacio kamenom,
niti u svome duhu tvoj sjaj odricao;
I svoj put pređoh ceo sa tvojim znamenom,
svugde sam tebe zvao i svud te klicao.
Iz sviju stvari ti si u mene gledao,
tvoj gromki glas sam čuo u morskom ćutanju…
S bolom pred noge tvoje svagda se predao,
samo za tvojim žiškom sledio putanju.
A od tebe se nikad nisam odvajao,
stoga i ne beh samac u dnu svih osama…
Zbog tebe sam se kleo i za te kajao,
kad padne gorko veče po gorskim kosama.
U mašti sam ti bele svud crkve zidao;
I za molitve sam tvoje u zvona zvonio;
Za tvoga blagog Sina i ja sam ridao;
I đavola sam crnog s tvog krsta gonio.
A ti što sazda sunca i plod oranice,
bio si samo Slutnja, bolna i stravična:
Jer svaka Istina duha znade za granice,
jedino naša Slutnja stoji bezgranična.
Iz svih ovih stihova izbija istina da je duh koji traži Boga trajno obasjan svetlošću koja ne poznaje granice, te u toj svetlosti nalazi put, čak i kada se čini da su svi drugi izvori ugasli.
Kako je nastala priča o navodnoj kontroli atlantske trgovine robljem, ko je godinama širi i zašto istoričari upozoravaju da ovakva tumačenja prošlosti vode pravo u ideološku zamku.
Žitije ove ugodnice Božje svedoči kako jedan lični izbor može da uzdrma porodicu, vlast i čitav grad, ostavljajući pitanje koje i danas boli: šta bismo mi učinili na njenom mestu?
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Uoči Božića, pahulje su prekrile kupole i stepeništa hrama, stvarajući idiličan prizor koji u tišini podseća vernike na duhovnu dubinu predstojećeg praznika.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.