ČITANJE JEVANĐELJA ZA 17. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za subotu četvrte sedmice po Vaskrsu
"Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla".
Sveti Teofan Zatvornik nas 12. petka po Pedesetnici u svojoj knjizi podseća na reči Oca nebeskog izrečene na Preobraženje, naglašavajući da oni koji slede Hristov put osećaju utehu, prosvetljenje i oslobođenje od onog što opterećuje, dok zemaljska borba ustupa mesto nebeskom miru, čineći nas večnoblaženima.
Na Preobraženje je glas sa neba izrekao: „Njega poslušajte” (Mk. 17,5). Zbog čega? Zato što je pred očima bio predstavljen i plod poslušanja. Otac nebesni kao da govori: „Hoćete li da dostignete do ovoga? Onda slušajte ono što vam On kaže i što vam zapoveda.
Ukoliko pođete Njegovim putem, nesumnjivo ćete stupiti u oblast svetlosti koja neće dolaziti spolja, već iznutra i koja će vas uvek držati u stanju u kome ćete iz sve duše govoriti: 'Dobro nam je ovde biti.'
Ispuniće vas svetlost utehe, svetlost dobrih namera, svetlost znanja: sve žalosti će proći, nemir strasti će iščeznuti, laž i zablude će se rasejati.
Bićete na zemlji kao na nebesima, od zemnorodnih ćete postati – bogorodni, od zemljanih – večnoblaženi. Tada će sve biti vaše, budući da ste postali Hristovi. Onoga koji voli Hrista Gospoda, voli Otac nebesni. Oni dolaze k njemu i u njemu se nastanjuju.”
Treće sredu po Vaskrsu, reči ruskog svetitelja i velikog duhovnika iz 19. veka, iz njegove knjige "Misli za svaki dan u godini", otkrivaju duboku istinu – ne vidiš uvek svoju unutrašnju stvarnost, ali Bog je taj koji sve poznaje.
U jednoj od najsnažnijih pouka iz svoje knjige „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik govori o neustrašivosti mironosica, o snazi srca koje traži Gospoda i o ravnoteži ljubavi i razuma koju savremeni čovek treba da pronađe.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, u četvrtak druge sedmice po Vaskrsu, ruski svetac razmatra duboku istinu o sudbini svakog čoveka prema delima koja čini.
Za sredu druge sedmice po Vaskrsu, veliki duhovnik 19. veka u delu Misli za svaki dan u godini upućuje snažnu poruku današnjem čoveku – o istini se ne ćuti, a zabluda vodi u propast čak i kad se čini privlačnom i savremenom,
"Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla".
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.