KADA OSETITE NAPETOST KOJA JE NEIZDRŽIVA – TREBA URADITI OVO: Sveti Makarije Optinski objašnjava zašto većina napravi istu grešku
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi tumači izbor Majke Božije kao najviši primer duhovne postojanosti. U trenutku njene smrti, sam Hristos prima njenu dušu, čime se potvrđuje večna nagrada onima koji izaberu dobar deo. Taj put, iako ispunjen iskušenjima, osvetljava vera, nada i trpljenje, koji vode do spasonosnog cilja.
Marija je dobar deo izabrala (Lk.10,42).Uspenje Majke Božije predstavlja dobar kraj toga izbora. Sam Spasitelj je pri njenom uspenju u svoje ruke primio njenu dušu. Toga su se udostojili i mnogi sveti.
U raznim oblicima i stepenima, isto doživljavaju i svi koji izabiraju dobar deo. U trenutku izbora nadom se nazire kraj. On se u izvesnom stepenu predoseća. Nakon toga, trud, borbe i samoprinuđavanja delimično pomračuju izabrani put.
Ipak, kao zvezda vodilja – ostaje dobri kraj dobrog dela. On liči na vatru koja u daljini svetluca putniku koga je na putu zadesio mrak. Nada je podsticaj snage i potkrepljenje trpljenja i postojanosti u započetom. Ona sama jača verom. Verom se pravi izbor, nadom se istrajava u izboru, a trpljenjem se dolazi do dobrog kraja.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Na petak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom delu "Misli za svaki dan u godini" donosi poruku koja otkriva suštinu istinskog poznanja Boga — bez Sina nema puta ka Ocu, a vera bez Hrista je samo pusta predstava.
U središtu šeste sedmice po Vaskrsu, sveti podvižnik i duhovni lekar duše, Sveti Teofan, u svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" donosi snažnu i bolnu dijagnozu savremenog čoveka: vera nije slaba zbog razuma, već zbog pokvarenog srca koje razumu naređuje šta da misli.
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka objašnjava zašto se napetosti pojačavaju upravo onda kada čovek želi da se smiri.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.