youtube/printscreen/Pioneer Imports & WholesaleCvetni aranžmani za slavu koju se mogu naći u prodaji
Sve do kraja Drugog svetskog rata na slave u gradovima se najčešće išlo bez darova. U selima se, pak, gledalo da se donese nešto što domaćinima treba, a deci ono što će ih obradovati.
Počela je sezona slava, a većina ljudi se pita koji je najbolji poklon da se domaćinu donese na slavu.
Najpre treba reći da tu zvaničnog crkvenog pravila nema, a posle - i da krenete prazne ruke, niste počinili nikakav greh. Važno je da se dođete dobro raspoložen i da u kuću u koju ulazite, unesete lepo raspoloženje, sreću i dobre želje.
Sve do kraja Drugog svetskog rata na slave u gradovima se najčešće tako i išlo. U selima se, pak, gledalo da se donese na slavu nešto što domaćinima treba, a deci ono što će obradovati. Tako se odraslima donosila, recimo samo šačica oraha, so ili suvo voće, a deci kocka šećera koju su mališani naročito voleli, jer to nije bilo toliko dostupno kao sad. Donosila se i jabuka kao simbol lepih želja. Svaka seoska kuća imala je obično i rakiju, pa se i to nosilo, kao doprinos za slavu.
Kako su ljudi posle Drugog svetskog rata počeli masovno sa sela da idu u grad, oni su ove običaje poneli sa sobom. Paralelno sa tim počeo je i standard ljudi da raste, dostupnost nekih proizvoda postala je veća, pa su se i pokloni za slavu menjali i postajali skuplji.
youtube/printscreen
Cvetni aranžmani za slavu koju se mogu naći u prodaji
Šačicu oraha ili suvog voća zanemila je kafa, kockicu šećera čokolada, a rakiju vino ili neko drugo skuplje piće. To se i danas smatra kao standardan poklon kad se krene za slavu. Poslednjih godina, gosti ga sve češće upotpunjuju cvetnim aranžmanom. Devedesetih su krsne slave postale statusni simbol pa i pokloni koje su donosili gosti dobili su, nažalost, isto obeležje.
Trebalo bi reći da poklon za slavu ne bi trebalo da bude trošak, kao i da se slava ne pravi da bi se dobijali pokloni. Dakle, poklon za slavu, i kad se kupuje, treba da bude skroman, nikako preskup.
Teolog Vuk Jovanović svojevremeno je to lepo objsnio, poklom ne sme da zaseni ceo događaj.
- Ne sme da se desi da opterećeni jednim aspektom proslave, zaboravimo na ceo smisao. Kad god biramo poklon za nekoga, taj poklon treba da bude primeren i prazniku, odnosno razlogu. On ne sme da zaseni ceo događaj. Darivanje je kao i u svakom drugom vidu proslavljanja samo jedan segment. Mnogo je važnije ono što stoji iza dara, znači, namera i ljubav sa obe strane - naglašava teolog Vuk Jovanović.
Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
Slavski kolač zapravo simboliše Hrista, koji je hleb života, a vino kojim se kolač preliva prilikom osveštavanja označava Hristovu krv, koja je tekla iz njegovih rana. Odmah nakon osveštavanja, ukućani uzimaju po komadić kolača, a zatim ga seku i služe drugim gostima uz ručak.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.