POZNATI AMERIKANAC PRIMIO PRAVOSLAVLJE: "Bog je tako rekao, želim da živim u manastiru"
Džibri Bel je ispričao kako je odlučio pre četiri - pet godina da postane pravoslavac, a krštenje je obavio u crkvi u Čikagu.
Prema hrišćanstvu ljubav i opsesija se isključuju, a jedina beskonačna ljubav svakog hrišćanina, treba da bude ljubav prema Bogu.
Ljubav se definiše kao "snažan osećaj privrženosti" ili kao kao jaka emocija prema prema nekoj stvari ili osobi, međutim, problem nastaje kada ona preraste u opsesiju i zavisnost prema nekome koga volimo.
Istraživanja pokazuju da nekada ljubav može izazvati zavisnost kakvu stvaraju droga, kockanje ili alkohol, i tada osoba koja voli počinje da, kao i zavisnici od ovih poroka, da ispoljavaju nezdrave emocije koje se kreću od potpune euforije do histeričnog očaja.
Opsesija, prema rečima stručnjaka, može se uporediti sa osećajima koja imaju deca kada ne dobiju ono što žele - rade sve kako bi dobili ono što su zacrtali, a u takvim situacijama mogu ugroziti i sebe i druge.
Prema hrišćanstvu ljubav i opsesija se isključuju, a jedina beskonačna ljubav svakog hrišćanina, treba da bude ljubav prema Bogu.
O tome je jednom prilikom govorio i veoma poštovani otac Rafailo Boljević.
- Beskonačna ljubav je ona vezana za Hrista, sve drugo je patologija, promašaj. Tu se onda režu vene, ljudi se odriču života i onda imamo pesme, romane, filmove: "A tebe nema!" i tako dalje. Znate oni stihovi gde se prenemažemo, padamo pod stolove, razumete, sa mostova i pod vozove, jer nje nema i njega nema. Kojega bre njega. Koja je to ona? Jesi normalan? Jesi ti kršten? Sve to stoji, za svakoga ima ljubavi, srce može da voli silno, ali kako Gospod govori u Svetom jevanđelju dajući uputstva za ljubav: "Ljubi gospoda Boga svojega svim srcem, samo tako je ludilo ljubavi opravdano!" - reči su oca Rafaila.
Džibri Bel je ispričao kako je odlučio pre četiri - pet godina da postane pravoslavac, a krštenje je obavio u crkvi u Čikagu. Po Jevenađeljima četiri Hristova apostola, može se izbrojati da je on počinio tačno 38 čuda, koja se mogu svrstati u četiri grupe. isceljenje bolesnika, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, isterivanje Satane i njegovih demona i vaskrsavanje mrtvih. U vremenu kada duše verujućih traže istinu i duhovnu utehu, zatvaranje usta sveštenika može dovesti do ozbiljne duhovne patnje zajednice. Sveti Teofan poziva da se shvati ozbiljnost zadatka: ako sveštenici ne govore, vernici ostaju bez hrane za dušu. U tom smislu, propovedanje nije samo obaveza, već i odgovornost koja ih povezuje sa onima kojima služe. Njegova poruka je jasna: kada sveštenici ćute, vernici ostaju bez duhovne hrane, što dovodi do njihove patnje. Sveti Teofan poziva sveštenike da se oslobode bremena koje nosi istina koju ne dele, naglašavajući važnost aktivnog propovedanja. Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu.
POZNATI AMERIKANAC PRIMIO PRAVOSLAVLJE: "Bog je tako rekao, želim da živim u manastiru"
OVO SU 38 ČUDA ISUSA HRISTA! Sve je počelo od pretvaranja vode u vino, a poslednje ga koštalo života
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Rastereti se, svešteniče Božiji, od te težine, i ispusti potoke božanskih reči, i radi svoje utehe i radi oživljenja poverenih ti duša"
OBAVEZAN JE DEO SLAVSKE TRPEZE I MORA SADRŽATI OSVEŠTANU VODU: Najbolji recepti za posni i mrsni slavski kolač, ako se ovako naprave obavezno uspeju
Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Monahinja Atanasija Rašić zapisala je pripremu ovog neobičnog jela od pšenice koje vekovima prati duh jednostavnosti i posta.