Pošto je otišao na Bogosloviju, ocu Mladenu muzika je ostala hobi koji mu danas koristi u službi. Inspiraciju nalazi u duhovnoj poeziji vladike Nikolaja Velimirovića i njegovim besedama o putu čoveka prema Bogu i njegovom duhovnom stanju.
Da mantija i gitara jedno drugo ne isključuju, već mogu da budu odličan sklop, pokazuje sveštenik Mladen Marinković iz opštine Svrljig na jugu Srbije, koji za vernike piše, komponuje i svira duhovnu muziku.
U svrljiškoj crkvi Svetog cara Konstantina i carice Jelene često se čuje zvuk gitare tridesetsedmogodišnji sveštenika koji je, kako kaže, spojio svoje dve velike ljubavi iz detinjstva - crkvu i muziku.
Kao mali maturant našao se na prekretnici - hoće li upisati bogoslovsku ili srednju muzičku školu. Pošto je otišao na bogosloviju, muzika je ostala hobi koji mu danas jako koristi u službi. Naglašava da ne svira za vreme liturgije, jer to nije svojstveno pravoslavnoj crkvi, ali svojim akordima s vernicima komunicira pre i posle bogosluženja.
"Ovo je nešto što bi ljude približilo crkvi, približilo ih liturgiji. Sviram pre same službe, da bi oni imali zbog čega da dođu, da bi imali veću motivaciju", priča mladi sveštenik.
Po uzoru na stihove vladike Nikolaja Velimirovića i njegove besede o putu čoveka prema Bogu i njegovom duhovnom stanju.
- Nekad su mi inspiracije tekstovi iz Svetog pisma, a nekad su događaji određenih praznika - kaže otac Mladen.
Da je gitara dobar način za prenošenje duhovnih misli i poruka shvatio je kao veroučitelj. Veronauku je, kao izborni školski predmet, predavao punih osam godina u više škola, a tom poslu je od samog početka pristupao kreativno jer, kako kaže, "svako ko se bavi određenom profesijom mora da uradi više od onoga što mu je u službi zadato".
- Mi smo pozvani od Boga da se naša služba ne završava tu, samo u onome što je propisano jer, ako radiš samo šta je propisano, ispada da je to samo iz nekog moranja i zato što je čovek najamnički shvatio svoju službu - smatra ovaj sveštenik.
youtube/Mladen Marinkovic
Mladen Marinković
Đaci su ubrzo zavoleli njegove muzičke lekcije s dečjim duhovnim pesmama. Ovo je učenike motivisalo da uče, a Mladena da piše i komponuje. Do pre pet godine radio je kao đakon u Nišu i tamo sarađivao s Dečjim crkvenim horom "Branko".
Najveće priznanje za svoj rad dobio je kada je ovaj hor izveo njegovu pesmu "Svetlost Vaskrsenja" na Vaskršnjem koncertu u Hramu Svetog Save u Beogradu, a zatim je pevao na nastupima u Rusiji.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
Hram Svetog Save u Beogradu
Mladen skoro da ne ulazi u crkvu bez gitare. Svakodnevno svira vernicima u Svrljigu i priznaje da nije bio siguran kako će to biti prihvaćeno, jer je, kaže, bilo kolega koji su "s nepoverenjem gledali na to".
- Neki su reagovali s čuđenjem. Čak je i mene bilo strah, ja ne znam nikog ko to radi, da ne shvate ljudi pogrešno i kažu - eto, napio se pop pa uzeo gitaru. To je bila prva stvar koje sam se plašio, ali reakcije su bile sto posto pozitivne - ispričao je Mladen.
Njegova dela redovno izvodi dečji crkveni hor Sabornog hrama u Svrljigu. I pevači, i sveštenik nadaju se gostovanjima i putovanjima u druge gradove, jer žele da se njihove pesme čuju što dalje.
Sveštenici iz različitih delova pravoslavnog sveta razmatraju duboku dilemu: da li je zavisnost od nikotina samo fizička navika ili greh koji pogađa i telo i dušu? Njihova iskustva i duhovna učenja otkrivaju kako se ova strast može pretvoriti u opasnu prepreku za duhovni napredak i spasenje.
Iako mnogi ljudi čin celivanja ruke svešteniku doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
Ivan Crnogorčevića je sveštenik, a njegova supruga etno-pevačica Danica je izvela numeru koja je obišla čitav svet. Njihov brak je jedinstven, a ljubav prema Bogu ih je spojila.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.