JEVANĐELJE ZA ČETVRTAK, 12. DECEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 25. četvrtak po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju po Luki prenose se mudre reči Hristove, koje je uputio svojim apostolima dok im je objašnjavao smisao sveta.
U ovom Jevanđelju Isus poručuje kako treba da se sledi njegov put, ali i šta treba da urade njegovi sledbenici.
Jevanđelje Luka, začalo 77. (14,25-35) 25. Iđaše pak s njime mnoštvo naroda, i obazrevši se reče im Isus: 26. „Ako neko dođe meni i ne mrzi oca svog, i mater, i ženu, i decu, i braću, i sestre, pa i život svoj, ne može biti moj učenik. 27. I ko ne nosi krsta svog i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik. 28. Jer ko od vas, kad hoće da zida kulu, ne sedne najpre da proračuna izdatke, da li može dovršiti? 29. Da ne bi, kad postavi temelj pa ne mogne dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati. 30. Govoreći: 'Ovaj čovek poče zidati, pa ne može da dovrši.' 31. Ili koji car, kad pođe u rat da se sukobi sa drugim carem, ne sedne najpre i ne posavjetuje se da li je moćan sresti sa deset hiljada onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada? 32. Ako li nije, on pošalje izaslanstvo dok je onaj još daleko i moli za mir. 33. Tako, dakle, svaki od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik. 34. So je dobra, ali ako i so obljutavi, čime će se osoliti? 35. Nije pogodna ni za zemlju ni za gnojivo, nego je prospu napolje. Ko ima uši da čuje, neka čuje!”
U ovom Jevanđelju po Luki prenose se mudre reči Hristove, koje je uputio svojim apostolima dok im je objašnjavao smisao sveta.
U ovom Jevanđelju po Luki Isus odgovara na pretnju smrću, poručujući da Jerusalim ubija svoje proroke.
U ovom Jevanđelju po Luki se govori o tome kako je Isus Hrist oterao demone iz dečaka koga su prvobitno napali.
U ovom Jevanđelju po Luki otkriva nam se važna poruka o tome kako treba da činimo i šta zapravo znači biti bližnji nekome.
I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer gledahu znamenja njegova koja činjaše na bolesnicima.
"Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok".
"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".
U ovim odlomcima iz Jevanđelja se govori o mudrostima Hristovim, ali i tome kako se Juda sprema da ga izda.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Bio je rimski oficir, a potom je postao episkop i propovedao Jevanđelje među neznabošcima, uprkos progonima i stradanjima.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.