JEVANĐELJE ZA SUBOTU, 7. DECEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 24. subotu po Pedesetnici
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Luki opisuje trenutak kada Isus šalje svoje apostole, dvanaestoricu, da šire Božiju reč i leče bolesne.
U ovom Jevanđelju po Luki Isus odgovara na pretnju smrću, poručujući da Jerusalim ubija svoje proroke.
Jevanđelje Luka, začalo 73. (13,31-35) 31. U taj dan pristupiše neki fariseji govoreći mu: „Iziđi i idi odavde, jer Irod hoće da te ubije.” 32. I reče im: „Idite i kažite toj lisici: 'Evo izgonim demone i vršim isceljenja danas i sutra, a treći dan završiću'.” 33. Ali danas i sutra i prekosutra treba mi ići; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. 34. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i kamenuješ poslane tebi, koliko puta htedoh da saberem čeda tvoja kao kokoš piliće svoje pod krila, i ne htedoste! 35. Eto, ostavlja vam se dom vaš pust. A kažem vam: nećete me videti dok ne dođe da rečete: „Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!”
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Luki opisuje trenutak kada Isus šalje svoje apostole, dvanaestoricu, da šire Božiju reč i leče bolesne.
U ovom Jevanđelju po Luki priča se o tome kako je Isus Hrist iz mrtvih probudio devojčicu, ali i o tome kako je nakon što ga je dotakla ozdravila bolesna žena.
U ovom Jevanđelju po Luki Isus poučava ljude da ne brinu o materijalnim stvarima, jer Bog brine o njima, te ih podstiče da traže Božje carstvo, a sve ostalo će im biti dato.
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o deobama i posledicama. "Jer od sada će petoro u jednoj kući biti razdeljeni: troje protiv dvoje, i dvoje protiv troje".
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Jerej Lev Liperovski u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“ objašnjava kako Jevanđelisti svedoče o bolesti duha, koju može izlečiti jedino vera, molitva i post.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.