JEVANĐELJE ZA ČETVRTAK, 9. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 29. četvrtak po Pedesetnici
U ovom Jevenđalju po Mateji Isus pripoveda o vinogradarima koji ubijaju sluge i sina gospodara vinograda.
Jevanđelje po Luki.
Jevanđelje Luka, začalo 10. (3,23-38; 4,1) 23. I sam Isus imaše oko trideset godina kad poče; i beše, kao što se mišljaše, sin Josifa, sina Ilijeva, 24. sina Matatova, sina Levijeva, sina Melhijeva, sina Jenejeva, sina Josifova, 25. sina Matatijeva, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslimova, sina Nagejeva, 26. sina Maatova, sina Matatijeva, sina Semejeva, sina Josifova, sina Judina, 27. sina Joananova, sina Risajeva, sina Zorovaveljova, sina Salatiilova, sina Nirijeva, 28. sina Melhijeva, sina Adijeva, sina Kosamova, sina Elmodamova, sina Irova, 29. sina Josijina, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijeva, 30. sina Simeonova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Elikimova, 31. sina Melejeva, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova, 32. sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova, 33. sina Aminadavova, sina Aramova, sina Joramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina, 34. sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova, 35. sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina, 36. sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova, 37. sina Matusalova, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova, 38. sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega. 1. Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana i bi odveden Duhom u pustinju.
U ovom Jevenđalju po Mateji Isus pripoveda o vinogradarima koji ubijaju sluge i sina gospodara vinograda.
U ovim delovima Jevanđelja se pripoveda o Isusu Hristu, koga su tražili Bogorordica i Josif i o čudima koje je činio među ljudima.
U ovom Jevanđelju se pominje vaskrsenje Isusa Hrista.
U početku Bog stvori muža i ženu da budu jedno telo, te da brak nije nešto što ljudi treba da rastavljaju. Isus je dodao da svako ko otpusti ženu i oženi drugu čini preljubu.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini."
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.