Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save, a u nadahnutoj besedi poslao je snažnu poruku o veri, jedinstvu i večnosti svetosavskog nasleđa - blagočestivim vernicima koji su se sabrali da u molitvi proslave ime utemeljitelja Srpske Pravoslavne Crkve.
Praznik Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, proslavljen je 27. januara 2025. godine svetom arhijerejskom liturgijom u zavetnom hramu srpskog naroda na Vračaru. Načalstvovao je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje episkopa i sveštenika Srpske pravoslavne crkve, dok je hram bio ispunjen blagočestivim narodom, sabranim u molitvi i zahvalnosti prema svetitelju koji je duhovno utemeljio srpski narod.
Foto: SPC
Svetu liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje episkopa i sveštenstva SPC
Liturgijsko sabranje u ovom hramu, podignutom u čast Svetog Save, imalo je poseban značaj. Na mestu gde su Osmanlije spalile mošti Svetog Save, umesto uništenja i zaborava, niklo je duhovno svetilište koje okuplja vernike i svedoči o večnom prisustvu svetitelja u životu naroda.
U besedi nakon svete liturgije, patrijarh Porfirije nadahnuto je govorio o značaju Svetog Save za srpski narod, podsećajući da su neprijatelji želeli da izbrišu ne samo tragove njegovog svetiteljskog dela, već i samo ime srpskog naroda. No, kako je istakao, Božji blagoslov se ispoljava drugačije – umesto nestanka, iz posejanog semena na Vračaru iznikao je hram, sabiralište svih pravoslavnih Srba i svih ljudi dobre volje.
Foto: SPC
Patrijarh je osveštao slavske darove
- Blagosloveni smo, jer smo se sabrali u zavetnom sabornom hramu našeg sveukupnog roda, hramu koji je upravo posvećen prvom arhiepiskopu srpskom Svetom Savi, što smo sabrani na mestu gde su spaljene njegove mošti sa ciljem da se izbriše svaki trag o njemu, ali i ne samo to, nego da brišući trag o njemu bude izbrisano i naše ime, da budemo i mi izbrisani - istakao je patrijarh, a potom nastavio da govori o blagoslovu:
- Međutim, blagoslov Božji je drugačiji. Blagoslov Božji je da zrno pšenice koje padne na zemlju mora da prođe kroz rastakanje da bi se iznova rodio život iz tog semena, a iz tog semena žita koje je posejano na Vračaru, a prethodno zasađeno u klasu koje je rodilo to seme u Svetoj Gori Atonskoj, ovde na Vračaru je nikao veliki hram koji sabira i treba da sabira sve nas - rekao je poglavar SPC i dodao:
Foto: SPC
Savindan u hramu Svetog Save na Vračaru
- Sabira sve Srbe koji veruju u Hrista, koji veruju pravoslavlju, ali i sve druge ljude dobre volje, jer svetost je ono što dolazi od Boga. Svetost nadilazi ovaj svet, obuhvata celu tvar i miluje svakog čoveka, a svetitelji Božji, kakav je bio Sveti Sava, jesu upravo oni ljudi koji nadilaze svoje vreme i svoj prostor i, mogli bismo reći, u Hristu postaju univerzalni ljudi. Zato svojim rukama grle, miluju i na grudi svoje stavljaju sve ljude sveta - zaključio je rekao je patrijarh Porfirije.
Ova duhovna poruka odjeknula je u srcima okupljenih vernika, podsećajući ih da je Sveti Sava svojim životom, delom i svetiteljskim zastupništvom pred Bogom postao trajni uzor istinske ljubavi, pravde i jedinstva. Njegovo nasleđe nije samo deo istorije, već putokaz svakom verujućem čoveku, neprestani poziv na sabornost i življenje u Hristovoj ljubavi.
Proslava praznika prvog srpskog arhiepiskopa nastavljena je prigodnim duhovnim i kulturnim programom u kojem su učestvovali deca, učenici bogoslovija i crkveni horovi, prinoseći na dar pesme i recitacije u slavu svetitelja koji je utkao veru i svetlost u dušu srpskog naroda.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Uoči praznika Svetog Save, uprava manastira Svete Petke Izvorske odbacila je glasine o navodnoj prodaji arapskim investitorima, pozivajući vernike da ne šire neistine koje ugrožavaju integritet Srpske pravoslavne crkve i destabilizuju zajedništvo među našim narodom.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima otkriva tajnu Hristovog živog kamena i poziv da budemo deo duhovnog hrama Božijeg koji nikada ne propada.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Uglovi fasade su dilatirani po visini, tako da se segmenti određene visine oslanjaju na specijalno konstruisane „papuče” od nerđajućeg čelika koje su ankerisane u betonski zid.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
Na prijemu u Patrijaršiji istaknuto je da Srbija predstavlja primer harmonije među verama, a razgovarano je o jačanju dijaloga, miru i zajedničkim vrednostima koje povezuju Istok i Balkan.
Uoči praznika Vratnjanske ikone Presvete Bogorodice Domostrojiteljnice, mitropolit Ilarion zamonašio je novu sestru ove svetinje, a prazničnu radost upotpunile su duhovne pesme, molitve i velika dobročinstva.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Na mestima gde je istorija bila teška, okupljanje vernika nosi poruku nade i nepokolebljivosti, dok vladika Heruvim poziva na hrabrost i jedinstvo u vremenu iskušenja.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.