MONAH SEO ZA KLAVIR PA ODUŠEVIO SVET: Evo kako zvuči kada kaluđer pokaže svoj Božiji talenat (VIDEO)
Zanimljiv je i odnos Monaha Avelja prema javnom životu, onom na sceni i svakodnevnim obavezama u manastira.
Branković godinama gradi bratske veze Srbije sa pravoslavnim narodima širom sveta i kao ambasador svetosavlja sa članovima udruženja je rado viđen, gde god se nađe.
Milorada Mišu Brankovića (71), rođenog Cetinjanina, su Božiji dar za kadar i hrišćanska vrlina darivanja poveli na put oko sveta. Školovani mašinski inženjer, koji je često menjao poslove, je ujedno i talentovani fotograf čije fotografije su u prepunim galerijama posmatrali znatiželjni posetioci raznih nacionalnosti, a motiv na fotografijama je uvek bio usko povezan sa pravoslavljem.
Sa preko 100 izložba u svetu obišao je gotovo celu planetu i ljudima u oko usadio lepotu pravoslavnih motiva, a kako je koračati putem kojim se ređe ide, Branković objašnjava za portal religija.rs objašnjava:
- Prvi put sam sa 37 godina otišao na Svetu goru i nakon toga je krenuo moj duhovni preporod. Pošto sam veliki prijatelj sa vladikom Nazarijem, moje fotografije su bile izložene i u Parizu, Pragu, Briselu... Toliko mesta sam obišao i na poklon dobio brojne medalje i ikone pa imam ideju da napravim legat - skromno pojašnjava sagovornik.
Želja da pomogne svetinjama širom sveta navela ga je na ideju da oformi udruženje, kasnije nazvano "Ava Justin Ćelijski" i to čini uz blagoslov igumanije manastira Ćelije, mati Glikerije.
- Udruženje osnivam u januaru 2024. godine, dok sam pre toga samostalno i uz pomoć prijatelja darivao ikone svetinjama gde god se ukazala potreba za tim. Prvu ikonu smo poklonili 2013. godine i to Lavri Aleksandra Nevskog - za 300 godina postojanja. To je jedinstvena ikona u pravoslavlju koja ima 17 pečata (što znači da je obišla toliko manastira) i potpis dva patrijarha, jerusalimskog i našeg upokojenog Irineja - objašnjava sagovornik portala religija.rs.
Dalje navodi da je predajom ikone ruskoj lavri započeta gradnja mosta, koji sada putem pravoslavlja povezuje Mišu Brankovića i članove udruženja "Ava Justin ĆelijskI" sa celim svetom.
- Prošle godine smo poklonili ikonu Setog Save manastiru u Libertivilu, Čikagu. Rađena je po fresci iz Mileševe, a ispod lika sveca su obrisi Žiče, Hilandara i Studenice...
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Branković na ovaj način gradi paralelne veze Srbije sa pravoslavnom braćom širom sveta i kao ambasador naše zemlje sa članovima udruženja je rado viđen, gde god se nađe.
- Pre dve godine smo poklonili ikonu Svetog Justina Ćelijskog, koju je ikonopisala mati Glikerija sa sestrinstvom, crkvi Svetog Spiridona na Krfu, kao zahvalnost srpskog naroda grčkom koji nas je dočekao nakon Albanske golgote u Prvom svetskom ratu.
Kako kaže Miša Branković svetinje nemaju uvek potrebu za ikonama, a njegovo udruženje pronalazi način da obezbedi ono što je crkvama potrebno.
- Poklonili smo zvono hramu u Beranama, koji još nije otvoren. Zvono je teško 820 kilograma i došlo je iz Rusije, u vreme kovida, kada nije bilo lako sprovesti transport.
Kaže i da su ove godine ikonu Bogorodice Mlekopitateljnice poklonili crkvi u Petrovgradu i da je na tom putovanju u Rusiju bilo njih 12.
Pred likom Majke Božije će se sada moliti ruski vernici u novoj crkvi koja je posvećena Gospodu Isusu Hristu.
- Ovo putovanje je organizovano mimo udruženja, donacijama građana iz Crne Gore i Srbije. Nakon što smo ikonu darivali obišli smo druge ruske svetinje, između ostalog i crkvu gde se upokojio Sveti Jovan Kronštatski, takođe smo videli i manastir u kom su mošti Svetog Serafima Sarovskog - svetitelja koji se na kamenu molio 1.000 dana. Tu možete videti i alate kojim se služio Sveti Serafim Sarovski.
- Ikone se ikonopišu, kuju se i za svaki korak je zadužen određen stručnjak - objašnjava Branković strukturu organizacije.
- To je jedan veliki projekat u kom učestvuje puno ljudi. Planiram da napišem knjigu u kojoj bih to objasnio potanko, ali sam sada zauzet pripremama za izložbu, koju planiram da otvorim u septembru u Beogradu, a tiče se crkve koja je građena 40 godina - Isakijevski sabor i crkve Spasa na krvi.
Za kraj, naš sagovornik objašnjava da udruženje pomaže velikim i malim svetinjama podjednako.
- U Crnoj Gori smo, kod Skadarskog jezera na par kilometara od Albanije,poklonili ikonu Bogorodice Trojeručice manastiru Moračnik posvećenom Bogorodici Trojeručici. Kada sam video da imaju malu ikonu odlučio sam da ih poklonim veću ikonu i odneo je na dan kada se slavi Troojeručica - zaključuje Branković.
I upravo je priča našeg sagovornika dokaz da rečenica "Blago milosrdnima, jer njima će biti iskazano milosrđe", nije floskula, jer je on svoju dušu ispunio blagodetima i pokrenuo talas dobrote koji se ne zaustavlja.
Zanimljiv je i odnos Monaha Avelja prema javnom životu, onom na sceni i svakodnevnim obavezama u manastira. Patrijarh Kiril govorio je o izazovima Ruske pravoslavne crkve i njenoj u duhovnom vođstvu naroda. Na prijemu povodom Dana branilaca otadžbine, patrijarh srpski ukazao je na snagu zajedništva dva naroda, koja traje kroz istoriju, u verama, kulturi i neizmernoj zahvalnosti. Dok svet s nestrpljenjem iščekuje ključni susret lidera Rusije i Amerike, stručnjaci upozoravaju da bez uvažavanja kulturno-religijske dimenzije pregovori neće doneti trajan mir.
Saradnja sa umetnicima u svrhu hrišćanstva
MONAH SEO ZA KLAVIR PA ODUŠEVIO SVET: Evo kako zvuči kada kaluđer pokaže svoj Božiji talenat (VIDEO)
RUSIJU HOĆE DA PODELE: Dramatično upozorenje patrijarha Kirila - održao važan govor u Moskvi
VAŽAN SUSRET U RUSKOJ AMBASADI: Patrijarh Porfirije čestitao crkvenom i državnom vrhu Rusije
ZAŠTITA PRAVOSLAVLJA MORA DA POSTANE TEMA PREGOVORA: Novi signali iz Rusije uoči istorijskog susreta Putina i Trampa
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
U besedi za 27. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ochridski i Žički objašnjava kako raznovrsna zvanja oblikuju telo Crkve i vode verne ka spasenju.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma, i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Čini se da vernici u Srbiji, pa i šire, duhovnu stranu često zanemaruju, pa se post za mnoge svodi, pre svega, na opterećenje time šta će da jedu.