OVAJ IZVOR JE PRAVO ČUDO, A DO NJEGA DOLAZE I TRAKTORIMA: Kažu da je tu boravio naš svetac, a postoje i otisci u kamenu
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
Mitropolit šumadijski Jovan posetio je crkvu u Rači. Mnogobrojni verni narod dočekao je vladiku koji im je, pored svog arhijerejskog blagoslova, doneo i čestice moštiju velikih svetitelja i ugodnika Božjih: kneza Lazara Kosovskog, cara Uroša Nemanjića, Anastasije Srpske (majke Svetog Save), prepodobnomučenika Sisoja, mučenika livanjskih i mučenika surduličkih.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
- Braćo i sestre, draga deco Božja, evo nas na vratima Vaskršnjeg/Velikog posta. Da bismo bili na onoj strani koju će Gospod prizvati, trudimo se koliko je moguće da živimo jevanđeljskim životom. Živeći na zemlji ljudi se dele, što vi bolje znate od mene, na grupe, na stranke, na partije, na narode, na nacije, na profesije, na učene i neučene, na siromašne i na bogate… I tako mnogo ima, kao što vidimo, deoba ovde na zemlji.

Mitropolit šumadijski Jovan objašnjava da kuća koja se podeli ne može da opstane.
- Sa desne strane biće oni koji su živeli po Jevanđelju, tj. kako reče današnje Jevanđelje koji su gladnog nahranili, žednog napojili, nagog odenuli, bolesnika posetili, primi u svoj dom stranca i tuđinca, putnika i namernika. Sa leve biće oni koji zaista sve to nisu činili.
- Mi se često zatvaramo u svoje kuće, pa kad vidimo kroz prozor nekog mučenika, prosjaka, smrznutog čoveka, nećemo da otvorimo vrata, nećemo da ga pustimo u dom. Čoveče, kakav si čovek, kakav si hrišćanin?! Gledaš čoveka koji se smrzava, a ne otvaraš mu kuću bar da ga pustiš da se ogreje, nego još zatvaraš vrata i okrećeš mu leđa. Merilo po kojima se ljudi dele na pravedne i grešne jeste hristoljublje i čovekoljublje, bolje rečeno, na one koji Hrista vole i Hrista ljube i na one koji ljude vole i one koji ljude osećaju kao svoje - rekao je mitropolit šumadijski Jovan.
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
Čestice moštiju Svetog Spiridona, Svetog Aleksandra Nevskog i Svetog Sergija Radonješkog, ugrađene u ikone, biće svečano dočekane u Hramu Svetog Fjodora Ušakova u Herceg Novom.
U Herceg Novom priređen je veličanstven doček svetih moštiju i ikona iz Moskve. Vernici su u nepreglednim kolonama čekali da se poklone svetinjama, koje će zauvek prebivati u Hramu Svetog Fjodora Ušakova.
Otkrijte kako molitva Blaženoj Kseniji pruža snagu, utehu i isceljenje u trenucima životnih izazova.
Sisojevac je proglašen metohom manastira Ravanice, koji o njemu vodi brigu.
Ovaj ženski pravoslavni manastir se nalazi u podnožju Kučajskih planina, pored sela Senja kod Ćuprije. Manastir pripada Eparhiji braničevskoj Srpske pravoslavne crkve (SPC).
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.