OVAJ IZVOR JE PRAVO ČUDO, A DO NJEGA DOLAZE I TRAKTORIMA: Kažu da je tu boravio naš svetac, a postoje i otisci u kamenu
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
Mitropolit šumadijski Jovan posetio je crkvu u Rači. Mnogobrojni verni narod dočekao je vladiku koji im je, pored svog arhijerejskog blagoslova, doneo i čestice moštiju velikih svetitelja i ugodnika Božjih: kneza Lazara Kosovskog, cara Uroša Nemanjića, Anastasije Srpske (majke Svetog Save), prepodobnomučenika Sisoja, mučenika livanjskih i mučenika surduličkih.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
- Braćo i sestre, draga deco Božja, evo nas na vratima Vaskršnjeg/Velikog posta. Da bismo bili na onoj strani koju će Gospod prizvati, trudimo se koliko je moguće da živimo jevanđeljskim životom. Živeći na zemlji ljudi se dele, što vi bolje znate od mene, na grupe, na stranke, na partije, na narode, na nacije, na profesije, na učene i neučene, na siromašne i na bogate… I tako mnogo ima, kao što vidimo, deoba ovde na zemlji.

Mitropolit šumadijski Jovan objašnjava da kuća koja se podeli ne može da opstane.
- Sa desne strane biće oni koji su živeli po Jevanđelju, tj. kako reče današnje Jevanđelje koji su gladnog nahranili, žednog napojili, nagog odenuli, bolesnika posetili, primi u svoj dom stranca i tuđinca, putnika i namernika. Sa leve biće oni koji zaista sve to nisu činili.
- Mi se često zatvaramo u svoje kuće, pa kad vidimo kroz prozor nekog mučenika, prosjaka, smrznutog čoveka, nećemo da otvorimo vrata, nećemo da ga pustimo u dom. Čoveče, kakav si čovek, kakav si hrišćanin?! Gledaš čoveka koji se smrzava, a ne otvaraš mu kuću bar da ga pustiš da se ogreje, nego još zatvaraš vrata i okrećeš mu leđa. Merilo po kojima se ljudi dele na pravedne i grešne jeste hristoljublje i čovekoljublje, bolje rečeno, na one koji Hrista vole i Hrista ljube i na one koji ljude vole i one koji ljude osećaju kao svoje - rekao je mitropolit šumadijski Jovan.
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
Čestice moštiju Svetog Spiridona, Svetog Aleksandra Nevskog i Svetog Sergija Radonješkog, ugrađene u ikone, biće svečano dočekane u Hramu Svetog Fjodora Ušakova u Herceg Novom.
U Herceg Novom priređen je veličanstven doček svetih moštiju i ikona iz Moskve. Vernici su u nepreglednim kolonama čekali da se poklone svetinjama, koje će zauvek prebivati u Hramu Svetog Fjodora Ušakova.
Otkrijte kako molitva Blaženoj Kseniji pruža snagu, utehu i isceljenje u trenucima životnih izazova.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Mitropolit Jovan služio je svetu liturgiju pred članovima dinastije Karađorđević, učenicima i vernicima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od nekoliko osnovnih sastojaka nastaje toplo i zasitno jelo koje je nekada bilo svakodnevica u srpskim kućama.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.