ŠTA JE STEFAN NEMANJA NA SAMRTI REKAO SVOM SINU SVETOM SAVI: Čedo moje slatko, ja dajem ovu zapoved...
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon.
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
Ušuškano u Dragačevu, selo Goračići koje broji oko hiljadu stanovnika po mnogo čemu je posebno. U njemu se nalazi najstarija crkva tog kraja, ali po narodnom predanju tu su ostale stope Svetog Save koje su još od davnina primetili meštani.
Ti tragovi u kamenu za njih su svetinja, a svetom nazivaju i bistru, pitku vodu koja izvire u neposrednoj blizini.
- Tri kilometra je otprilike udaljena Savina voda od centra Goračića, mi to mesto smatramo velikom našom svetinjom, koju mi izuzetno cenimo i poštujemo, mi ga još zovemo i izvorom Svetog Save. Ovde uprkos minusu izvire topla voda, što je pravo čudo - rekao je za Vladimir Stevanović iz Goračića.
Meštani dragačevskog kraja ne kriju ponos što i danas gaze stazama i stopama kojima je hodio prvi srpski prosvetitelj u srcu planine Jelice.
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
- Prema narodnom verovanju tu su stope konja od Svetog Save i vide se sve četiri, tu je i otisak štapa, kada je hodajući planinom Jelicom seo da predahne i odmori, te lupio svojim štapom u stenu i tada je voda potekla - prepričao je jedan od meštana.
Milivoje Plazinić, takođe ponosno objašnjava blagodat Savinog izvora, on je roditelj četvoro dece i tvrdi da on svoju decu ovde dovodi redovno i govori im o prvom srpskom utemeljiuvaču, prosvetitelju i učitelju, te tvrdi da su oni duhovno veoma bogati, jer imaju Svetog Savu za najvećeg zaštitnika u kraju.
Svake godine 27. januara kada se slavi Sveti Sava meštani ovog kraja na traktorima dolaze do ovog za njih svetog mesta, kako bi se okrepili, Bogu i svecu pomilili za zdravlje i rodnu godinu, ali i osveštali Savine vode.
Nakon osvećenja , propovedi i svečanog obreda dragačevskog paroha, narod se sa verom u srcu krepio svetom vodom koja izvire iz stopa Svetog Save i u čiju lekovitost i moć duboko veruju.
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon. Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova. Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save, a u nadahnutoj besedi poslao je snažnu poruku o veri, jedinstvu i večnosti svetosavskog nasleđa - blagočestivim vernicima koji su se sabrali da u molitvi proslave ime utemeljitelja Srpske Pravoslavne Crkve. Na Savindan, koji se proslavlja i kao školska slava, portal religija.rs pokreće novu akciju u kojoj ćemo objavljivati pripovetke za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstualne i video verzije priča nadahnutim pravoslavnim predanjem, koje donose mudrost, ljubav i veru. Budi deo Religija.rs zajednice.
ŠTA JE STEFAN NEMANJA NA SAMRTI REKAO SVOM SINU SVETOM SAVI: Čedo moje slatko, ja dajem ovu zapoved...
"NEKA SE NE UNESE OVA ZLA I PROKLETA REČ: MOJE I TVOJE, VEĆE I MANJE"! Deset mudrosti Svetog Save
MOŠTI SU SPALJENE, ALI SVETI SAVA ŽIVI U NARODU: Savindan u zavetnom hramu srpskog roda na Vračaru (FOTO GALERIJA)
SVETI SAVA I IZGUBLJENI VUK: Pravoslavna priča za decu
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.