ŠTA JE STEFAN NEMANJA NA SAMRTI REKAO SVOM SINU SVETOM SAVI: Čedo moje slatko, ja dajem ovu zapoved...
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon.
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
Ušuškano u Dragačevu, selo Goračići koje broji oko hiljadu stanovnika po mnogo čemu je posebno. U njemu se nalazi najstarija crkva tog kraja, ali po narodnom predanju tu su ostale stope Svetog Save koje su još od davnina primetili meštani.
Ti tragovi u kamenu za njih su svetinja, a svetom nazivaju i bistru, pitku vodu koja izvire u neposrednoj blizini.
- Tri kilometra je otprilike udaljena Savina voda od centra Goračića, mi to mesto smatramo velikom našom svetinjom, koju mi izuzetno cenimo i poštujemo, mi ga još zovemo i izvorom Svetog Save. Ovde uprkos minusu izvire topla voda, što je pravo čudo - rekao je za Vladimir Stevanović iz Goračića.
Meštani dragačevskog kraja ne kriju ponos što i danas gaze stazama i stopama kojima je hodio prvi srpski prosvetitelj u srcu planine Jelice.
Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
- Prema narodnom verovanju tu su stope konja od Svetog Save i vide se sve četiri, tu je i otisak štapa, kada je hodajući planinom Jelicom seo da predahne i odmori, te lupio svojim štapom u stenu i tada je voda potekla - prepričao je jedan od meštana.
Milivoje Plazinić, takođe ponosno objašnjava blagodat Savinog izvora, on je roditelj četvoro dece i tvrdi da on svoju decu ovde dovodi redovno i govori im o prvom srpskom utemeljiuvaču, prosvetitelju i učitelju, te tvrdi da su oni duhovno veoma bogati, jer imaju Svetog Savu za najvećeg zaštitnika u kraju.
Svake godine 27. januara kada se slavi Sveti Sava meštani ovog kraja na traktorima dolaze do ovog za njih svetog mesta, kako bi se okrepili, Bogu i svecu pomilili za zdravlje i rodnu godinu, ali i osveštali Savine vode.
Nakon osvećenja , propovedi i svečanog obreda dragačevskog paroha, narod se sa verom u srcu krepio svetom vodom koja izvire iz stopa Svetog Save i u čiju lekovitost i moć duboko veruju.
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon. Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova. Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save, a u nadahnutoj besedi poslao je snažnu poruku o veri, jedinstvu i večnosti svetosavskog nasleđa - blagočestivim vernicima koji su se sabrali da u molitvi proslave ime utemeljitelja Srpske Pravoslavne Crkve. Na Savindan, koji se proslavlja i kao školska slava, portal religija.rs pokreće novu akciju u kojoj ćemo objavljivati pripovetke za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstualne i video verzije priča nadahnutim pravoslavnim predanjem, koje donose mudrost, ljubav i veru.
ŠTA JE STEFAN NEMANJA NA SAMRTI REKAO SVOM SINU SVETOM SAVI: Čedo moje slatko, ja dajem ovu zapoved...
"NEKA SE NE UNESE OVA ZLA I PROKLETA REČ: MOJE I TVOJE, VEĆE I MANJE"! Deset mudrosti Svetog Save
MOŠTI SU SPALJENE, ALI SVETI SAVA ŽIVI U NARODU: Savindan u zavetnom hramu srpskog roda na Vračaru (FOTO GALERIJA)
SVETI SAVA I IZGUBLJENI VUK: Pravoslavna priča za decu
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.
Porušeni spomenici kod Obilića nisu samo vandalski čin, već upozorenje koje uznemirava čitavu zajednicu i otvara pitanje dokle traje bezbednost onih koji su sahranjeni, ali i onih koji su ostali.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Pogača od karfiola, kako je svetogorci zovu, dokaz je kako obični, svakodnevni sastojci postaju hrana za dušu i inspiracija za umeren život.