ŠTA JE STEFAN NEMANJA NA SAMRTI REKAO SVOM SINU SVETOM SAVI: Čedo moje slatko, ja dajem ovu zapoved...
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon.
 
                                Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
Ušuškano u Dragačevu, selo Goračići koje broji oko hiljadu stanovnika po mnogo čemu je posebno. U njemu se nalazi najstarija crkva tog kraja, ali po narodnom predanju tu su ostale stope Svetog Save koje su još od davnina primetili meštani.
Ti tragovi u kamenu za njih su svetinja, a svetom nazivaju i bistru, pitku vodu koja izvire u neposrednoj blizini.
- Tri kilometra je otprilike udaljena Savina voda od centra Goračića, mi to mesto smatramo velikom našom svetinjom, koju mi izuzetno cenimo i poštujemo, mi ga još zovemo i izvorom Svetog Save. Ovde uprkos minusu izvire topla voda, što je pravo čudo - rekao je za Vladimir Stevanović iz Goračića.
Meštani dragačevskog kraja ne kriju ponos što i danas gaze stazama i stopama kojima je hodio prvi srpski prosvetitelj u srcu planine Jelice.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                            
                                                                                                                                                  
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                             Stope utisnute na dragačevskoj steni svedoče o istoriji jednog vremena koje je utemeljilo pravoslavlje i ovog dela zemlje.
                                                                                                                                                                                                                                 - Prema narodnom verovanju tu su stope konja od Svetog Save i vide se sve četiri, tu je i otisak štapa, kada je hodajući planinom Jelicom seo da predahne i odmori, te lupio svojim štapom u stenu i tada je voda potekla - prepričao je jedan od meštana.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                             Milivoje Plazinić, takođe ponosno objašnjava blagodat Savinog izvora, on je roditelj četvoro dece i tvrdi da on svoju decu ovde dovodi redovno i govori im o prvom srpskom utemeljiuvaču, prosvetitelju i učitelju, te tvrdi da su oni duhovno veoma bogati, jer imaju Svetog Savu za najvećeg zaštitnika u kraju.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                             Svake godine 27. januara kada se slavi Sveti Sava meštani ovog kraja na traktorima dolaze do ovog za njih svetog mesta, kako bi se okrepili, Bogu i svecu pomilili za zdravlje i rodnu godinu, ali i osveštali Savine vode.
                                                                                                                                                                                                                                                                     Nakon osvećenja , propovedi i svečanog obreda dragačevskog paroha, narod se sa verom u srcu krepio svetom vodom koja izvire iz stopa Svetog Save i u čiju lekovitost i moć duboko veruju.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                        
                     Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon. Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova. Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save, a u nadahnutoj besedi poslao je snažnu poruku o veri, jedinstvu i večnosti svetosavskog nasleđa - blagočestivim vernicima koji su se sabrali da u molitvi proslave ime utemeljitelja Srpske Pravoslavne Crkve. Na Savindan, koji se proslavlja i kao školska slava, portal religija.rs pokreće novu akciju u kojoj ćemo objavljivati pripovetke za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstualne i video verzije priča nadahnutim  pravoslavnim predanjem, koje donose mudrost, ljubav i veru.
                
                    ŠTA JE STEFAN NEMANJA NA SAMRTI REKAO SVOM SINU SVETOM SAVI: Čedo moje slatko, ja dajem ovu zapoved...
                
            
            
                
                    "NEKA SE NE UNESE OVA ZLA I PROKLETA REČ: MOJE I TVOJE, VEĆE I MANJE"! Deset mudrosti Svetog Save
                
            
            
                
                    MOŠTI SU SPALJENE, ALI SVETI SAVA ŽIVI U NARODU: Savindan u zavetnom hramu srpskog roda na Vračaru (FOTO GALERIJA)
                
            
            
                
                    SVETI SAVA I IZGUBLJENI VUK: Pravoslavna priča za decu
                
            
            
                       
                   
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Hiljade vernika sabrale su se u kolevci srpske duhovnosti, gde je osveštan hram posvećen prvom srpskom arhiepiskopu, a poglavar SPC poslao poruku koja je dotakla duše svih prisutnih.
Podvižnik iz skita Svetog Andreja kaže kako 33 jedinstvena sastojka u miru moštiju Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske potvrđuju prisustvo Duha Svetoga i vekovima čudesno isceljuju vernike.
Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
Suština ovog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Suština ovog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
Spoj jednostavnosti i luksuza u jelu koje izgleda kao iz restorana, a pravi se lako kod kuće.
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja Svetog Luku, apostola, lekara i slikara, koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice i zapisao Jevanđelje puno saosećanja i milosti.