Na Savindan, koji se proslavlja i kao školska slava, portal religija.rs pokreće novu akciju u kojoj ćemo objavljivati pripovetke za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstualne i video verzije priča nadahnutim pravoslavnim predanjem, koje donose mudrost, ljubav i veru.
U jednom selu podno visokih planina, u vreme kada je Sveti Sava hodio zemljom, ljudi su živeli u slozi, ali i u strahu. Noću su vukovi dolazili do njihovih domova i odnosili stoku. Seljani su postavljali straže i palili vatre, ali ništa nije pomagalo. Svake noći, zavijanje je odjekivalo šumom, a pastiri su sa zebnjom brojili preostale ovce.
Jednog jutra, dečak Milovan, najmlađi pastir u selu, dotrčao je zadihan:
— Došli su opet! Odveli su nam ovce! Šta da radimo?
Ljudi su se okupili pred crkvom, zabrinuto šapućući. Najstariji među njima reče:
— Sveti Sava prolazi našim krajevima. Samo on može pomoći.
Sava je upravo odmarao u crkvenoj porti, kada su mu prišli. Saslušao ih je pažljivo, prešao rukom preko brade i rekao:
— Ne treba se ljutiti na Božija stvorenja. Idem u planinu da vidim šta se dešava.
religija.rs
Ilustracija
Seljani su se zgledali – kako će jedan čovek sam otići među vukove? Ali Milovan je povikao:
— Poći ću sa tobom, sveti čoveče! Znam staze i ne bojim se!
Sava se nasmeja i klimnu glavom. Krenuli su zajedno, prateći tragove u snegu. Sunce se polako skrivalo iza planina, a šuma je postajala sve tamnija. Huk sove i pucketanje grančica odjekivali su u tišini.
Ubrzo, na proplanku, ugledali su neobičan prizor – velikog sivog vuka kako cvili, uhvaćenog u zamku. Njegove oči nisu bile divlje i strašne, već pune bola i tuge.
Milovan se stresao, ali Sava je prišao mirno i rekao blagim glasom:
— Ne boj se, brate vuče. Ja ću ti pomoći.
Kleknuo je i pažljivo oslobodio vuku šapu iz zamke. Vuk se povukao nekoliko koraka unazad, zatim zastao i pogledao ih pravo u oči. Milovan je šapnuo:
— Da li će nas sada napasti?
Ali vuk je samo zavijao tiho, kao da se zahvaljuje.
Sveti Sava mu reče:
— Idi sada. I više ne napadaj ljude. Bog je svima dao život, i tebi i njima. U šumi ima dovoljno hrane, ne diraj stoku njihovih domova.
Vuk je još jednom pogledao Savu, zatim se okrenuo i nestao u noći.
Kada su se vratili u selo, Sava je ispričao ljudima šta se dogodilo. Milovan je radosno dodao:
— Vuk nije zao, samo je bio gladan i uplašen!
Od tog dana, vukovi više nisu dolazili do sela. Ljudi su naučili važnu lekciju – umesto straha i mržnje, ljubav i mudrost donose mir. A Milovan je, godinama kasnije, pričao svojim unucima o noći kada je Sveti Sava razgovarao sa vukom.
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
Šta je ekranokratija i kako ekrani menjaju naš mozak, odnose i svakodnevicu – upravnik Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, prezviter Oliver Subotić, otkriva suptilne opasnosti modernog doba i načine zaštite od njihovog uticaja.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Iako su ovi stihovi postali simbol vere i ljubavi prema Svetom Savi, pominju se imena nekoliko sveštenika i jednog monaha kao potencijalnih autora. Otkrijte sve o njenoj istoriji, uticaju i tragovima koji vode do misterioznog stihopisca.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Recept iz vremena kada se sve spremalo bez žurbe ponovo osvaja — zahvaljujući bogatom nadevu, toploj čokoladnoj glazuri i uspomenama koje mirišu na maslo.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Porodica je prvo i najvažnije mesto duhovnog oblikovanja čoveka. U njoj učimo da volimo, opraštamo, da se molimo i trpimo - a sve to su temelji hrišćanskog života.
Na duhovnoj tribini „Pred izazovom veštačke inteligencije: pogled iz pravoslavne perspektive“, sveštenik Oliver Subotić otkriva najmračnije zamke digitalne ere i poziva vernike da se probude pre nego što tehnologija preuzme um i dušu.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.