Na Savindan, koji se proslavlja i kao školska slava, portal religija.rs pokreće novu akciju u kojoj ćemo objavljivati pripovetke za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstualne i video verzije priča nadahnutim pravoslavnim predanjem, koje donose mudrost, ljubav i veru.
U jednom selu podno visokih planina, u vreme kada je Sveti Sava hodio zemljom, ljudi su živeli u slozi, ali i u strahu. Noću su vukovi dolazili do njihovih domova i odnosili stoku. Seljani su postavljali straže i palili vatre, ali ništa nije pomagalo. Svake noći, zavijanje je odjekivalo šumom, a pastiri su sa zebnjom brojili preostale ovce.
Jednog jutra, dečak Milovan, najmlađi pastir u selu, dotrčao je zadihan:
— Došli su opet! Odveli su nam ovce! Šta da radimo?
Ljudi su se okupili pred crkvom, zabrinuto šapućući. Najstariji među njima reče:
— Sveti Sava prolazi našim krajevima. Samo on može pomoći.
Sava je upravo odmarao u crkvenoj porti, kada su mu prišli. Saslušao ih je pažljivo, prešao rukom preko brade i rekao:
— Ne treba se ljutiti na Božija stvorenja. Idem u planinu da vidim šta se dešava.
religija.rs
Ilustracija
Seljani su se zgledali – kako će jedan čovek sam otići među vukove? Ali Milovan je povikao:
— Poći ću sa tobom, sveti čoveče! Znam staze i ne bojim se!
Sava se nasmeja i klimnu glavom. Krenuli su zajedno, prateći tragove u snegu. Sunce se polako skrivalo iza planina, a šuma je postajala sve tamnija. Huk sove i pucketanje grančica odjekivali su u tišini.
Ubrzo, na proplanku, ugledali su neobičan prizor – velikog sivog vuka kako cvili, uhvaćenog u zamku. Njegove oči nisu bile divlje i strašne, već pune bola i tuge.
Milovan se stresao, ali Sava je prišao mirno i rekao blagim glasom:
— Ne boj se, brate vuče. Ja ću ti pomoći.
Kleknuo je i pažljivo oslobodio vuku šapu iz zamke. Vuk se povukao nekoliko koraka unazad, zatim zastao i pogledao ih pravo u oči. Milovan je šapnuo:
— Da li će nas sada napasti?
Ali vuk je samo zavijao tiho, kao da se zahvaljuje.
Sveti Sava mu reče:
— Idi sada. I više ne napadaj ljude. Bog je svima dao život, i tebi i njima. U šumi ima dovoljno hrane, ne diraj stoku njihovih domova.
Vuk je još jednom pogledao Savu, zatim se okrenuo i nestao u noći.
Kada su se vratili u selo, Sava je ispričao ljudima šta se dogodilo. Milovan je radosno dodao:
— Vuk nije zao, samo je bio gladan i uplašen!
Od tog dana, vukovi više nisu dolazili do sela. Ljudi su naučili važnu lekciju – umesto straha i mržnje, ljubav i mudrost donose mir. A Milovan je, godinama kasnije, pričao svojim unucima o noći kada je Sveti Sava razgovarao sa vukom.
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
Šta je ekranokratija i kako ekrani menjaju naš mozak, odnose i svakodnevicu – upravnik Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, prezviter Oliver Subotić, otkriva suptilne opasnosti modernog doba i načine zaštite od njihovog uticaja.
U srdačnom susretu u Prijepolju, mitropolit mileševski pohvalio rad Kluba i značaj časopisa Savindan koji čuva svetosavske vrednosti za nove generacije.
Iako su ovi stihovi postali simbol vere i ljubavi prema Svetom Savi, pominju se imena nekoliko sveštenika i jednog monaha kao potencijalnih autora. Otkrijte sve o njenoj istoriji, uticaju i tragovima koji vode do misterioznog stihopisca.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.