UZVIŠENI PRIMER ŽIVOTA SVIM MONASIMA: Danas je Prepodobni Teodosije Veliki
Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.
Kao mladić je žudeo za duhovnim životom, zbog čega je odbegao u Svetu Goru gde se zamonašio 1192. godine u ruskom manastiru Sveti Pantelejmon.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog Savu, koji se smatra jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije. Savindan se obeležava u čast prvog srpskog arhiepiskopa, prosvetitelja i tvorca zakonodavstva.
Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova.
Rođen je 1169. godine kao najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje. Svetovno ime bilo mu je Rastko.
Kao mladić je žudeo za duhovnim životom, zbog čega je odbegao u Svetu Goru gde se zamonašio 1192. godine u ruskom manastiru Sveti Pantelejmon.
U Srbiju se vratio 1208. godine da potpuno izmiri zavađenu braću. Bavio se prosvetiteljskim radom prenoseći osnovne verske i svetovne pouke.
Iza sebe je ostavio više pisanih dela. Najznačajnija su "Žitije Svetog Simeona", "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenički tipik", kao i "Zakonopravilo".
U Nikeji je 1219. od vizantijskog cara Teodora Laskarisa i vaseljenskog patrijarha Manojla i Haritopula izdejstvovao autokefalnost srpske crkve i srpsku arhiepiskopiju.
Podigao je sa svojim ocem, koji se takođe zamonašio, , manastir Hilandar, a potom i mnoge druge manastire, crkve i škole po Srbiji.
Putovao je u dva maha na poklonjenje svetinjama u Svetoj Zemlji.
Unosio je mir među sve balkanske narode i radio je na dobru svih, zbog čega je i bio poštovan i voljen od svih Balkanaca. Narodu srpskom on je dao hrišćansku dušu, koja nije propala sa propašću države srpske.
Skončao u Trnovu u vreme cara Asena, razbolevši se posle službe Božje na Bogojavljenje, 12. januara 1236. godine. Telo mu preneo kralj Vladislav u manastir Mileševu, odakle ga Sinan-paša uzeo i spalio na Vračaru u Beogradu, 27. aprila 1594. godine.
Praznik Sveti Sava je ustanovljen za školsku slavu 1840. godine, na predlog Atanasija Nikolića, rektora Liceja u Kragujevcu.
Posle poluvekovne zabrane, 1990. godine ponovo se obeležava kao školska slava.
Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.
Rimljani su obojicu žive vezali, stavili u jednu mrežu, i bacili u Dunav. Reka ih je izbacila na obalu blizu današnje Grocke.
Da bi brak opstao, neophodno je raditi na međusobnoj komunikaciji, poštovanju i spremnosti za kompromis.
Sveti Teofan, u svojoj misli za 31. nedelju po Pedesetici, želi da nas podseti na važnost vođenja duhovnog života, kao i na krajnji cilj svakog hrišćanskog truda. U prvom delu, on naglašava da su pastiri i učitelji, koje je Gospod darovao Crkvi, ključni vodiči na putu spasenja. Ovi duhovni lideri nisu samo obični ljudi, već su nosioci božanske pomoći, kroz koju Gospod upravlja svakim ko iskreno traži pomoć. Oni pomažu hrišćanima u teškim trenucima, čak i kada spolja izgleda da pomoć nije moguća.
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon.
Srpska pravoslavna crkva kroz molitvu i sećanje obeležava jedno od najpotresnijih poglavlja naše istorije — trenutak kada su turski osvajači mislili da će ognjem ugasiti veru, a zapravo su probudili večnu nadu naroda u vaskrsenje slobode i duhovnog identiteta.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
Spomenikom kulture od velikog značaja proglašena je 1983. godine.
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Vojvoda koji je ostavio vojsku, slavu i bogatstvo zbog Hrista i postao stub ognjene molitve
Tradicionalni običaji i molitve posvećene ovom svetitelju otkrivaju duboku snagu vere i nade u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Spomenikom kulture od velikog značaja proglašena je 1983. godine.
Sukat Šalom "Koliba mira" je sinagoga jevrejske zajednice Beograda.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Labubu je vilenjak, a prema originalnim knjigama zapravo devojčica. Ima visoke, šiljate uši, devet nazubljenih zuba i nema rep.
Od molitvi do litija i narodnih rituala – šta nas Sveti Prokopije uči o pravoj veri i opasnostima sujeverja
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Pre više od četvrt veka jeromonah Stefan Purić je nestao, ali njegova molitva i žrtva i dalje žive u tišini manastira Budisavci.