UZVIŠENI PRIMER ŽIVOTA SVIM MONASIMA: Danas je Prepodobni Teodosije Veliki
Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.
Kao mladić je žudeo za duhovnim životom, zbog čega je odbegao u Svetu Goru gde se zamonašio 1192. godine u ruskom manastiru Sveti Pantelejmon.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog Savu, koji se smatra jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije. Savindan se obeležava u čast prvog srpskog arhiepiskopa, prosvetitelja i tvorca zakonodavstva.
Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova.
Rođen je 1169. godine kao najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje. Svetovno ime bilo mu je Rastko.
Kao mladić je žudeo za duhovnim životom, zbog čega je odbegao u Svetu Goru gde se zamonašio 1192. godine u ruskom manastiru Sveti Pantelejmon.
U Srbiju se vratio 1208. godine da potpuno izmiri zavađenu braću. Bavio se prosvetiteljskim radom prenoseći osnovne verske i svetovne pouke.
Iza sebe je ostavio više pisanih dela. Najznačajnija su "Žitije Svetog Simeona", "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenički tipik", kao i "Zakonopravilo".

U Nikeji je 1219. od vizantijskog cara Teodora Laskarisa i vaseljenskog patrijarha Manojla i Haritopula izdejstvovao autokefalnost srpske crkve i srpsku arhiepiskopiju.
Podigao je sa svojim ocem, koji se takođe zamonašio, , manastir Hilandar, a potom i mnoge druge manastire, crkve i škole po Srbiji.
Putovao je u dva maha na poklonjenje svetinjama u Svetoj Zemlji.
Unosio je mir među sve balkanske narode i radio je na dobru svih, zbog čega je i bio poštovan i voljen od svih Balkanaca. Narodu srpskom on je dao hrišćansku dušu, koja nije propala sa propašću države srpske.
Skončao u Trnovu u vreme cara Asena, razbolevši se posle službe Božje na Bogojavljenje, 12. januara 1236. godine. Telo mu preneo kralj Vladislav u manastir Mileševu, odakle ga Sinan-paša uzeo i spalio na Vračaru u Beogradu, 27. aprila 1594. godine.
Praznik Sveti Sava je ustanovljen za školsku slavu 1840. godine, na predlog Atanasija Nikolića, rektora Liceja u Kragujevcu.
Posle poluvekovne zabrane, 1990. godine ponovo se obeležava kao školska slava.
Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.
Rimljani su obojicu žive vezali, stavili u jednu mrežu, i bacili u Dunav. Reka ih je izbacila na obalu blizu današnje Grocke.
Da bi brak opstao, neophodno je raditi na međusobnoj komunikaciji, poštovanju i spremnosti za kompromis.
Sveti Teofan, u svojoj misli za 31. nedelju po Pedesetici, želi da nas podseti na važnost vođenja duhovnog života, kao i na krajnji cilj svakog hrišćanskog truda. U prvom delu, on naglašava da su pastiri i učitelji, koje je Gospod darovao Crkvi, ključni vodiči na putu spasenja. Ovi duhovni lideri nisu samo obični ljudi, već su nosioci božanske pomoći, kroz koju Gospod upravlja svakim ko iskreno traži pomoć. Oni pomažu hrišćanima u teškim trenucima, čak i kada spolja izgleda da pomoć nije moguća.
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon.
Srpska pravoslavna crkva kroz molitvu i sećanje obeležava jedno od najpotresnijih poglavlja naše istorije — trenutak kada su turski osvajači mislili da će ognjem ugasiti veru, a zapravo su probudili večnu nadu naroda u vaskrsenje slobode i duhovnog identiteta.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Prokla i Ilarija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Uspenje svete Ane. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog apostola Jakova, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dvojica mučenika iz vremena cara Trajana, koji su suočeni sa smrću pokazali da vera za njih nije bila samo reč, već životno opredeljenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Efimiju po starom, dok se po novom kalendaru slavi Sveta mučenica Hristina. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Šarbela, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Njegova odluka da primi krštenje u početku je bila izazov za porodicu, ali su je majka i najbliži kasnije prihvatili.
Vladika timočki Ilarion u besedi je podsetio da se istinski mir pronalazi kada čovek svoju volju uskladi sa voljom Božjom.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.