KAKO DA SE OBNOVIŠ ZA ŠEST DANA: Duhovni putokaz Svetog Teofana Zatvornika
U svom zapisu za utorak prve sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik govori o unutrašnjem stvaranju duše, njenom pročišćenju i uzrastanju u vrlini.
U svom duhovnom učenju prve sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik podseća na značaj zaveta sa Bogom, pozivajući nas da budemo verni i istrajni, uprkos svim iskušenjima i nevoljama koje nas prate kroz život.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini u prvoj nedelji Velikog posta ukazuje na to da vernost nije samo spoljašnja reč, već duboko utemeljena stvarnost koja nas poziva na doslednost u našim obećanjima Gospodu, čak i u najtežim trenucima.
“Pravoslavlje. Ne zaboravi pravednu reč koju si rekao Gospodu, obnavljajući sa Njim zavet, narušen sa tvoje strane rđavom savešću. Seti se kako i zbog čega si ga narušio i staraj se da izbegneš nove nevernosti. Nije slavna lepa reč - slavna je vernost. Zar nije slavno biti u zavetu sa carem? Koliko je, tek, slavno biti u zavetu sa Carem careva! Ali, ta će se slava obratiti u tvoju sramotu ukoliko ne budeš veran zavetu.
Koliko je, od nastanka sveta, velikih ljudi proslavljeno! I svi su oni proslavljeni za vernost, u kojoj su istrajali, ne gledajući na velike nevolje i žalosti koje su imali zbog nje: A drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice; kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomreše; potucaše se u kožusima i kozjim kožama, u oskudici, u nevoljama, u patnjama; oni kojih svet ne beše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim...
Zato i mi, imajući toliki oblak svedoka, sa trpljenjem hitajmo u podvig koji nam predstoji: Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vere (Jev.11,36-38; 12,1-2).”
U svom zapisu za utorak prve sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik govori o unutrašnjem stvaranju duše, njenom pročišćenju i uzrastanju u vrlini.
Duboka pouka koju nam svetac daje u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godinu za četvrtak prve sedmice Velikog posta nosi savet za uspešnu duhovnu obnovu.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan u petak prve sedmice Velikog posta otkriva zašto je gordost najveća prepreka istinskom pokajanju i kako smirenje otvara vrata Božije blagodati.
Svetac u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, prve subote Velikog posta, opisuje veličanstvenu sliku duhovnog jedinstva vernih.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Na petak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom delu "Misli za svaki dan u godini" donosi poruku koja otkriva suštinu istinskog poznanja Boga — bez Sina nema puta ka Ocu, a vera bez Hrista je samo pusta predstava.
U središtu šeste sedmice po Vaskrsu, sveti podvižnik i duhovni lekar duše, Sveti Teofan, u svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" donosi snažnu i bolnu dijagnozu savremenog čoveka: vera nije slaba zbog razuma, već zbog pokvarenog srca koje razumu naređuje šta da misli.
Savet svetitelja posebno je zahtevan za čoveka koji je doživeo nepravdu, jer traži da se pred Bogom pomoli upravo za onoga ko mu je naneo bol.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Na visokom prestolu ukazao mu se Gospod, dok su šestokrilni serafimi objavljivali Njegovu svetost, a vladika Nikolaj objašnjava šta je čoveku zaista dato da vidi.
Probajte boraniju po receptu iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Drugu pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Luke Krimskog.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Fotija i Anikitu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ljudevita, dok muslimani obeležavaju Mevlud, a Jevreji nemaju univerzalno priznat praznik.
Svetitelj je upozoravao da preterano hvaljenje dece podstiče egoizam, a roditeljima savetovao da ih odmalena uče zahvalnosti, odgovornosti i smirenju.
Pred carem Dioklecijanom nisu se odrekli vere, a posle tri godine provedene u tamnici bačeni su u užarenu peć zajedno sa drugim hrišćanima.