ZA JEDNU STVAR NE POSTOJI OPRAVDANJE! Sveštenik objasnio kako se posti za Vaskršnji post!
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Vreme Velikog posta koji je u toku, nosi sa sobom specifičan karakter, prepun pokajanja i tuge zbog grehova.
U Pravoslavnoj crkvi, sama tajna evharistije, odnosno pričešće, smatra se najvažnijom svetom radnjom. U tom sakramentu postajemo učesnici tela i krvi Gospodnje, a kroz njih ulazimo u zajedništvo sa večnim životom. Zbog toga je Liturgija, kao bogoslužje koje proslavlja ovu svetu tajnu, ispunjena radosnim himnama. Kako to kažu: "Bog postaje čovek da bi čovek postao Bog" – i kako se tu ne radovati?
Međutim, vreme Vaskršnjeg posta koji je u toku, nosi sa sobom specifičan karakter, prepun pokajanja i tuge zbog grehova. Zbog toga i sama bogoslužja u ovom periodu imaju tužniji ton, sa smanjenim brojem himni i većim brojem čitanja, posebno iz Starog zaveta, koja nam pokazuju primere greha i pokajanja.
Iz tog razloga, u Velikom postu, osim na velike praznike, subotom i nedeljom, ne služe se pune Liturgije, a i pričešće se ne obavlja svaki dan.

O tome je za sajt "Žive reči" posao i đakon Andrej Muzolf.
- Ali, da svoju decu ne bi ostavila bez pričešća, Crkva je ustanovila da sredom i petkom služi liturgiju pređeosvećenih darova – donekle skraćenu verziju pune Liturgije, tokom koje se verni pričešćuju telom i krvlju Hrista, osvećenog ranije, na prethodnoj punoj Liturgiji. Tako, u Velikom postu, svi koji žele mogu se pričestiti u subotu ili nedelju, kao i u sredu ili petak na Liturgiji - kaže on i nastavlja:
- Ostalim danima (ponedeljak, utorak i četvrtak - osim ako ne padne neki praznik tada) Liturgija se, po crkvenoj povelji, ne služi. Ali, to nije zato što je ovih dana nemoguće pričestiti se, već samo zato što je, kao što je ranije pomenuto, Veliki post uglavnom vreme pokajanja i plača zbog grehova, vreme kada pokušavamo da ograničimo svoju radost, dok je pričešće najveća radost za pravoslavnog hrišćanina.
Za kraj, važno je naglasiti da se uvek možete pripremiti za Pričešće kroz molitvu, pokajanje i post, čime se otvara put za punu duhovnu zajednicu sa Bogom, bilo da se pričestite u danima kada je to dozvoljeno u Velikom postu ili u drugim periodima liturgijske godine.
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar. Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo. Zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne. Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
ZA JEDNU STVAR NE POSTOJI OPRAVDANJE! Sveštenik objasnio kako se posti za Vaskršnji post!
SLAVIMO TEODOROVU SUBOTU: Pravoslavni običaj nalaže da se danas obavezno skuva ovo jelo
DANAS JE CRNO SLOVO I VELIKI PRAZNIK: Slavimo Prvo i drugo obretanje glave Svetog Jovana Krstitelja
"RAZBOLJEVAMO SE OD PRETERANE HRANE I PIĆA, A NE OD GLADOVANJA"! Sveštenik otkriva blagotvorno dejstvo posta na zdravlje, posebno kod obolelih od raka!
Sveštenik upozorava da čovek u trci za udobnošću može zaboraviti duhovne vrednosti, podsećajući na značaj molitve, jednostavnosti i uzdržanja.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Crkva neprestano podseća roditelje da je najveći dar koji mogu da ostave svojoj deci upravo vera u Boga.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Ovaj hram danas je pod zaštitom države i uživa status kulturnog dobra.
Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već iz iskrene potrebe da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Jednostavan recept nadahnut pravoslavnom tradicijom donosi spoj ribe, mirisa limuna i hrskavih badema, a pokazuje da i skromne namirnice mogu postati pravo praznično uživanje.