DA LI JE DOZVOLJENO KRŠTENJE ZA VREME VELIKOG POSTA: Sveštenik otkriva da se sa ovim ne sme igrati
Onaj ko nije kršten nema pravo na otkivanje ostalih Svetih tajni, ali i ni na eventualno spasenje na kraju svog života.
Ove godine posti se od 3. marta do 19. aprila. Vaskrs ove godine „pada“ u nedelju, 20. aprila.
Veliki vaskršnji post je u toku. To je najduži i najstroži post u pravoslavnoj tradiciji, koji vernici dočekaju kao pripremu za najveći hrišćanski praznik – Vaskrs.
Ove godine posti se od 3. marta do 19. aprila. Vaskrs ove godine „pada“ u nedelju, 20. aprila. Iguman manastira Tumane, arhimandrit Dimitrije, je pravoslavne vernike obavestio o važnim stvarima, koje treba da znaju pre nego što se pričeste.
- Molimo i pozivamo verni narod na duhovnu budnost i rasuđivanje u vezi Svetog pričešća, a posebno u dane Velike i Svete četrdesetnice. Događa se da određeni ljudi iz njima poznatih razloga ili neznanja Svetom pričešću prilaze nemarmo i sa vidnim neznanjem, što ni u kom slučaju nije dobro, niti spasonosno činiti - objašnjava iguman Dimitrije.
On potom dodatno pojašnjava ko Svetom pričešću sme da priđe:
- Svetom pričešću mogu da priđu: kršteni pravoslavni hrišćani (ni u kom slučaju ljudi drugih hrišćanskih zajednica), koji žive crkvenim životom, poste crkvom zapoveđene postove, ispovedaju se i kaju za svoje grehe, nisu pod zabranom pričešćivanja, delatno molitveno žive, čine dela milosrđa, u miru su sa svima koliko do njih stoji, od ponoći pa do primanja pričešća se uzdržavaju od uzimanja hrane i pića.
Naglašava da je važno da Svetu tajnu ispovesti vernici obave u svojim matičnim crkvama/ili kod duhovnika, sa kojim treba rešiti i pitanje strogosti posta i detaljnijeg načina pripreme.
- Odgovornost za primanje Svete tajni nakon napomene sveštenoslužitelja je u potpunosti na savesti onoga koji se pričešćuje. Ovo su opšte napomene koje treba uvažiti kako bi pravilno u duhu naše svete vere bili učesnici u sveukupnom svetotajinskom životu naše Crkve.
Onaj ko nije kršten nema pravo na otkivanje ostalih Svetih tajni, ali i ni na eventualno spasenje na kraju svog života.
Sećanje na njega takođe nas podseća na događaj iz vremena cara Julijana Odstupnika, koji je pokušao da vrati Rimsko carstvo u idolopoklonstvo i odbaci hrišćanstvo.
U hramu Svetog Save, odjekivale su molitve Majci Božjoj, dok su se vernici sabirali oko izvora božanske utehe i milosti.
Uzmite danas sve moguće dijete, koje lekari prepisuju. Lečenje od raka, Brojsova metoda, 40 dana se ništa ne jede, kao što nije Hristos nije jeo 40 dana u pustinji, kaže otac Jovan Radović.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Ove osobine ne remete samo lični mir, već truju i odnose s drugima, pretvarajući zajedništvo u neprekidno takmičenje ega i ponosa.
Ovaj 56-godišnji glumac, koji je pet godina studirao kako bi postao sveštenik, kaže da to teološko obrazovanje nije bilo uzalud, jer mu je pomoglo da postane bolji glumac.
Patrijarh Pavle, čak i kao poglavar SPC, po Beogradu je išao pešaka, a kad se baš negde nije moglo tako stići, vozio se gradskim prevozom.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Zanimljivo je da je svrha ove zapovesti, prema poznatom delu Sefer HaHinuh, upravo da Jevreji izgledom budu različiti od svojih suseda.
Ovaj 56-godišnji glumac, koji je pet godina studirao kako bi postao sveštenik, kaže da to teološko obrazovanje nije bilo uzalud, jer mu je pomoglo da postane bolji glumac.
Objašnjava da iako, naizgled, deluje kao da je sagorevanje nešto što je potencijalno zlo, ipak ima jedan delotvoran momenat, nakon kog se telo može oporaviti.
Arhiepiskop vršački i mitropolit banatski ove godine slavi pedeset godina od monaškog postriga i četiri decenije episkopske službe, a iza njega je put kroz ratove, izgnanstva, bogoslovije i hiljade duša koje mu duguju duhovno preobraženje.
Zanimljivo je da je svrha ove zapovesti, prema poznatom delu Sefer HaHinuh, upravo da Jevreji izgledom budu različiti od svojih suseda.
Patrijarh Pavle, čak i kao poglavar SPC, po Beogradu je išao pešaka, a kad se baš negde nije moglo tako stići, vozio se gradskim prevozom.