KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom.
Na prvi pogled mnogima deluje da je svejedno kojoj se zajednici priklanjaju, ali protojerej-stavrofor Slobodan Zeković naglašava da razlika između onoga što je istinska Crkva i onoga što to nije može odlučivati o večnom životu.
Među vernicima, a posebno među onima koji nisu deo Crkve, često se može čuti dilema: šta je to kanonska, a šta nekanonska crkva? Pojmovi koji se povremeno mogu čuti u besedama sveštenika i arhijereja nisu uvek jasni laicima. Zato je važno objasniti šta Crkva pod tim pojmovima podrazumeva i zašto nije svejedno kojoj zajednici pripadamo.
Starešina Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru i arhijerejski namesnik barski, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, podseća da Crkva nije ljudska organizacija, već duhovna stvarnost koju je sam Hristos ustanovio:
– Crkva je, kako ispovedamo u Simvolu vere, jedna, sveta, saborna i apostolska crkva je Telo Hristovo, kome je On glava, a mi, kršteni pravoslavni hrišćani, udovi smo toga Tela.
On naglašava da Crkva postoji u kontinuitetu od vremena Apostola. Posle Silaska Svetog Duha na Pedesetnicu, Apostoli su, po zapovesti Gospodnjoj, pošli po svemu svetu da propovedaju Jevanđelje svim narodima i da ih krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
– Oni su blagodat, od Boga darovanu, rukopolaganjem prenosili na svoje učenike i naslednike – episkope, prezvitere i đakone. Tako je nastala crkvena jerarhija, odnosno sveštenstvo. Taj neprekinuti lanac prenošenja blagodati kroz polaganje ruku, od Svetih Apostola do danas, nazivamo Apostolskim prejemstvom – kaže otac Slobodan, prenosi portal savezpn.rs
Otac Slobodan podseća i na istorijski razvoj: Apostoli su osnivali prve hrišćanske zajednice, postavljali episkope, a ovi dalje prezvitere i đakone. Vremenom su se formirali veliki hrišćanski centri – Rim, Konstantinopolj, Aleksandrija, Antiohija i Jerusalim – iz kojih su nastale prve patrijaršije.
U prvim vekovima hrišćanstva, ističe on, trudom velikih Otaca i Učitelja Crkve utvrđeni su dogmati vere i sveti kanoni.
– Bilo je i mnogo lažnih učenja, koja nazivamo jeresima, a koja su na pomenutim Saborima bila osuđivana i odbačena. Oni koji su bili uporni u jeretičkim učenjima izazivali su raskole u Crkvi i postepeno od nje otpadali. Tako su posle Četvrtog vaseljenskog sabora od Crkve otpali monofiziti... U 11. veku došlo je do velikog raskola sa Rimom, koji je takođe otpao od Crkve.
Uprkos iskušenjima, Crkva je čuvala svoje jedinstvo.
– Kako se Crkva širila po svetu, tako su, radi uspešnije misije i organizacije, formirane brojne pomesne crkve, od kojih su neke danas potpuno samostalne u svom unutrašnjem ustrojstvu – autokefalne, dok druge deluju kao autonomne u okvirima nekih od autokefalnih crkava. I pored ove organizacione razdeljenosti, one sve zajedno čine jednu, svetu, sabornu i apostolsku crkvu pravoslavnu.
Ključna razlika između kanonskih i nekanonskih crkava jeste upravo u tome – da li pripadaju tom neprekinutom lancu apostolskog prejemstva i zajedništva u veri i liturgijskom jedinstvu. Zato otac Slobodan zaključuje:
– Jedinstvo Crkve bilo je mnogo puta kroz njenu istoriju izloženo velikim iskušenjima, ali je blagodaću Božijom uvek očuvano i tako će biti i ubuduće, jer je Gospod sazdao Crkvu na čvrstom kamenu vere i vrata paklena neće je nadvladati. Dakle, jedan je Gospod, jedna je i Crkva Njegova – pravoslavna. Zato je od suštinskog značaja da čuvamo jedinstvo Crkve i njen kanonski poredak i da budemo pod njenim okriljem. Jer izvan Crkve nema spasenja.
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom. Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća. Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima. U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Istorijski razvoj i raskoli
Kanonska i nekanonska crkva – zašto je razlika važna
KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
NE MOGU DA SE PRIČESTE SVI TURISTI KOJI DOĐU U CRKVU: Otac Slobodan otkrio ko sme, a ko ne može da pristupi Svetim tajnama u našim hramovima
KO ZAISTA PRVI ULAZI U CARSTVO NEBESKO? Mitropolit Ilarion razbija zablude i otkriva ko je bliži Bogu
CELA EVANGELISTIČKA CRKVA U ENGLESKOJ PREŠLA U PRAVOSLAVLJE: Neverovatan duhovni preokret – bivši pastor u septembru će biti rukopoložen u đakona
Prvi put u istoriji, muslimani više nisu većina u Albaniji. Dok raste broj ateista i neopredeljenih, pravoslavna Crkva beleži snažan povratak i ulazi u novu epohu duhovne obnove.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.