KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom.
Na prvi pogled mnogima deluje da je svejedno kojoj se zajednici priklanjaju, ali protojerej-stavrofor Slobodan Zeković naglašava da razlika između onoga što je istinska Crkva i onoga što to nije može odlučivati o večnom životu.
Među vernicima, a posebno među onima koji nisu deo Crkve, često se može čuti dilema: šta je to kanonska, a šta nekanonska crkva? Pojmovi koji se povremeno mogu čuti u besedama sveštenika i arhijereja nisu uvek jasni laicima. Zato je važno objasniti šta Crkva pod tim pojmovima podrazumeva i zašto nije svejedno kojoj zajednici pripadamo.
Starešina Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru i arhijerejski namesnik barski, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, podseća da Crkva nije ljudska organizacija, već duhovna stvarnost koju je sam Hristos ustanovio:
– Crkva je, kako ispovedamo u Simvolu vere, jedna, sveta, saborna i apostolska crkva je Telo Hristovo, kome je On glava, a mi, kršteni pravoslavni hrišćani, udovi smo toga Tela.
On naglašava da Crkva postoji u kontinuitetu od vremena Apostola. Posle Silaska Svetog Duha na Pedesetnicu, Apostoli su, po zapovesti Gospodnjoj, pošli po svemu svetu da propovedaju Jevanđelje svim narodima i da ih krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
– Oni su blagodat, od Boga darovanu, rukopolaganjem prenosili na svoje učenike i naslednike – episkope, prezvitere i đakone. Tako je nastala crkvena jerarhija, odnosno sveštenstvo. Taj neprekinuti lanac prenošenja blagodati kroz polaganje ruku, od Svetih Apostola do danas, nazivamo Apostolskim prejemstvom – kaže otac Slobodan, prenosi portal savezpn.rs
Otac Slobodan podseća i na istorijski razvoj: Apostoli su osnivali prve hrišćanske zajednice, postavljali episkope, a ovi dalje prezvitere i đakone. Vremenom su se formirali veliki hrišćanski centri – Rim, Konstantinopolj, Aleksandrija, Antiohija i Jerusalim – iz kojih su nastale prve patrijaršije.
U prvim vekovima hrišćanstva, ističe on, trudom velikih Otaca i Učitelja Crkve utvrđeni su dogmati vere i sveti kanoni.
– Bilo je i mnogo lažnih učenja, koja nazivamo jeresima, a koja su na pomenutim Saborima bila osuđivana i odbačena. Oni koji su bili uporni u jeretičkim učenjima izazivali su raskole u Crkvi i postepeno od nje otpadali. Tako su posle Četvrtog vaseljenskog sabora od Crkve otpali monofiziti... U 11. veku došlo je do velikog raskola sa Rimom, koji je takođe otpao od Crkve.
Uprkos iskušenjima, Crkva je čuvala svoje jedinstvo.
– Kako se Crkva širila po svetu, tako su, radi uspešnije misije i organizacije, formirane brojne pomesne crkve, od kojih su neke danas potpuno samostalne u svom unutrašnjem ustrojstvu – autokefalne, dok druge deluju kao autonomne u okvirima nekih od autokefalnih crkava. I pored ove organizacione razdeljenosti, one sve zajedno čine jednu, svetu, sabornu i apostolsku crkvu pravoslavnu.
Ključna razlika između kanonskih i nekanonskih crkava jeste upravo u tome – da li pripadaju tom neprekinutom lancu apostolskog prejemstva i zajedništva u veri i liturgijskom jedinstvu. Zato otac Slobodan zaključuje:
– Jedinstvo Crkve bilo je mnogo puta kroz njenu istoriju izloženo velikim iskušenjima, ali je blagodaću Božijom uvek očuvano i tako će biti i ubuduće, jer je Gospod sazdao Crkvu na čvrstom kamenu vere i vrata paklena neće je nadvladati. Dakle, jedan je Gospod, jedna je i Crkva Njegova – pravoslavna. Zato je od suštinskog značaja da čuvamo jedinstvo Crkve i njen kanonski poredak i da budemo pod njenim okriljem. Jer izvan Crkve nema spasenja.
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom. Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća. Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima. U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika. Budi deo Religija.rs zajednice.
Istorijski razvoj i raskoli
Kanonska i nekanonska crkva – zašto je razlika važna
KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
NE MOGU DA SE PRIČESTE SVI TURISTI KOJI DOĐU U CRKVU: Otac Slobodan otkrio ko sme, a ko ne može da pristupi Svetim tajnama u našim hramovima
KO ZAISTA PRVI ULAZI U CARSTVO NEBESKO? Mitropolit Ilarion razbija zablude i otkriva ko je bliži Bogu
CELA EVANGELISTIČKA CRKVA U ENGLESKOJ PREŠLA U PRAVOSLAVLJE: Neverovatan duhovni preokret – bivši pastor u septembru će biti rukopoložen u đakona
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Prvi put u istoriji, muslimani više nisu većina u Albaniji. Dok raste broj ateista i neopredeljenih, pravoslavna Crkva beleži snažan povratak i ulazi u novu epohu duhovne obnove.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.