KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom.
Na prvi pogled mnogima deluje da je svejedno kojoj se zajednici priklanjaju, ali protojerej-stavrofor Slobodan Zeković naglašava da razlika između onoga što je istinska Crkva i onoga što to nije može odlučivati o večnom životu.
Među vernicima, a posebno među onima koji nisu deo Crkve, često se može čuti dilema: šta je to kanonska, a šta nekanonska crkva? Pojmovi koji se povremeno mogu čuti u besedama sveštenika i arhijereja nisu uvek jasni laicima. Zato je važno objasniti šta Crkva pod tim pojmovima podrazumeva i zašto nije svejedno kojoj zajednici pripadamo.
Starešina Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru i arhijerejski namesnik barski, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, podseća da Crkva nije ljudska organizacija, već duhovna stvarnost koju je sam Hristos ustanovio:
– Crkva je, kako ispovedamo u Simvolu vere, jedna, sveta, saborna i apostolska crkva je Telo Hristovo, kome je On glava, a mi, kršteni pravoslavni hrišćani, udovi smo toga Tela.
On naglašava da Crkva postoji u kontinuitetu od vremena Apostola. Posle Silaska Svetog Duha na Pedesetnicu, Apostoli su, po zapovesti Gospodnjoj, pošli po svemu svetu da propovedaju Jevanđelje svim narodima i da ih krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
– Oni su blagodat, od Boga darovanu, rukopolaganjem prenosili na svoje učenike i naslednike – episkope, prezvitere i đakone. Tako je nastala crkvena jerarhija, odnosno sveštenstvo. Taj neprekinuti lanac prenošenja blagodati kroz polaganje ruku, od Svetih Apostola do danas, nazivamo Apostolskim prejemstvom – kaže otac Slobodan, prenosi portal savezpn.rs
Otac Slobodan podseća i na istorijski razvoj: Apostoli su osnivali prve hrišćanske zajednice, postavljali episkope, a ovi dalje prezvitere i đakone. Vremenom su se formirali veliki hrišćanski centri – Rim, Konstantinopolj, Aleksandrija, Antiohija i Jerusalim – iz kojih su nastale prve patrijaršije.
U prvim vekovima hrišćanstva, ističe on, trudom velikih Otaca i Učitelja Crkve utvrđeni su dogmati vere i sveti kanoni.
– Bilo je i mnogo lažnih učenja, koja nazivamo jeresima, a koja su na pomenutim Saborima bila osuđivana i odbačena. Oni koji su bili uporni u jeretičkim učenjima izazivali su raskole u Crkvi i postepeno od nje otpadali. Tako su posle Četvrtog vaseljenskog sabora od Crkve otpali monofiziti... U 11. veku došlo je do velikog raskola sa Rimom, koji je takođe otpao od Crkve.
Uprkos iskušenjima, Crkva je čuvala svoje jedinstvo.
– Kako se Crkva širila po svetu, tako su, radi uspešnije misije i organizacije, formirane brojne pomesne crkve, od kojih su neke danas potpuno samostalne u svom unutrašnjem ustrojstvu – autokefalne, dok druge deluju kao autonomne u okvirima nekih od autokefalnih crkava. I pored ove organizacione razdeljenosti, one sve zajedno čine jednu, svetu, sabornu i apostolsku crkvu pravoslavnu.
Ključna razlika između kanonskih i nekanonskih crkava jeste upravo u tome – da li pripadaju tom neprekinutom lancu apostolskog prejemstva i zajedništva u veri i liturgijskom jedinstvu. Zato otac Slobodan zaključuje:
– Jedinstvo Crkve bilo je mnogo puta kroz njenu istoriju izloženo velikim iskušenjima, ali je blagodaću Božijom uvek očuvano i tako će biti i ubuduće, jer je Gospod sazdao Crkvu na čvrstom kamenu vere i vrata paklena neće je nadvladati. Dakle, jedan je Gospod, jedna je i Crkva Njegova – pravoslavna. Zato je od suštinskog značaja da čuvamo jedinstvo Crkve i njen kanonski poredak i da budemo pod njenim okriljem. Jer izvan Crkve nema spasenja.
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom. Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća. Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima. U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Istorijski razvoj i raskoli
Kanonska i nekanonska crkva – zašto je razlika važna
KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
NE MOGU DA SE PRIČESTE SVI TURISTI KOJI DOĐU U CRKVU: Otac Slobodan otkrio ko sme, a ko ne može da pristupi Svetim tajnama u našim hramovima
KO ZAISTA PRVI ULAZI U CARSTVO NEBESKO? Mitropolit Ilarion razbija zablude i otkriva ko je bliži Bogu
CELA EVANGELISTIČKA CRKVA U ENGLESKOJ PREŠLA U PRAVOSLAVLJE: Neverovatan duhovni preokret – bivši pastor u septembru će biti rukopoložen u đakona
Egzarhat u Letoniji Moskva vidi kao nastavak širenja Carigrada i produbljivanje spora koji je počeo u Ukrajini.
Spoljna obaveštajna služba Rusije saopštava da patrijarh carigradski pokušava da utiče na izbor naslednika upokojenog patrijarha gruzijskog.
Sarajevo, Zagreb i Podgorica pojavljuju se kao tačke istog pritiska, dok profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči, protojerej-stavrofor Darko Đogo, objašnjava da iza naizgled nepovezanih inicijativa stoji dugoročna strategija razbijanja identiteta.
Dok hrišćanski svet prati obeležavanje 1.700 godina Prvog vaseljenskog sabora, odsustvo dva patrijarhata tumači se kao snažna poruka Carigradskoj patrijaršiji i nagoveštaj tenzija unutar pravoslavlja.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Posle velike porodične tragedije, zajednica pokazala brigu za decu sveštenika i popadije, obezbedivši im krov nad glavom kao trajnu podršku.
Eparhija raško-prizrenska zabrinuta zbog privođenja Srba nakon Vidovdana i traži istragu navoda o prekoračenju ovlašćenja i ugrožavanju prava vernika.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.