KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom.
Na prvi pogled mnogima deluje da je svejedno kojoj se zajednici priklanjaju, ali protojerej-stavrofor Slobodan Zeković naglašava da razlika između onoga što je istinska Crkva i onoga što to nije može odlučivati o večnom životu.
Među vernicima, a posebno među onima koji nisu deo Crkve, često se može čuti dilema: šta je to kanonska, a šta nekanonska crkva? Pojmovi koji se povremeno mogu čuti u besedama sveštenika i arhijereja nisu uvek jasni laicima. Zato je važno objasniti šta Crkva pod tim pojmovima podrazumeva i zašto nije svejedno kojoj zajednici pripadamo.
Starešina Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru i arhijerejski namesnik barski, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, podseća da Crkva nije ljudska organizacija, već duhovna stvarnost koju je sam Hristos ustanovio:
– Crkva je, kako ispovedamo u Simvolu vere, jedna, sveta, saborna i apostolska crkva je Telo Hristovo, kome je On glava, a mi, kršteni pravoslavni hrišćani, udovi smo toga Tela.
On naglašava da Crkva postoji u kontinuitetu od vremena Apostola. Posle Silaska Svetog Duha na Pedesetnicu, Apostoli su, po zapovesti Gospodnjoj, pošli po svemu svetu da propovedaju Jevanđelje svim narodima i da ih krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
– Oni su blagodat, od Boga darovanu, rukopolaganjem prenosili na svoje učenike i naslednike – episkope, prezvitere i đakone. Tako je nastala crkvena jerarhija, odnosno sveštenstvo. Taj neprekinuti lanac prenošenja blagodati kroz polaganje ruku, od Svetih Apostola do danas, nazivamo Apostolskim prejemstvom – kaže otac Slobodan, prenosi portal savezpn.rs
Otac Slobodan podseća i na istorijski razvoj: Apostoli su osnivali prve hrišćanske zajednice, postavljali episkope, a ovi dalje prezvitere i đakone. Vremenom su se formirali veliki hrišćanski centri – Rim, Konstantinopolj, Aleksandrija, Antiohija i Jerusalim – iz kojih su nastale prve patrijaršije.
U prvim vekovima hrišćanstva, ističe on, trudom velikih Otaca i Učitelja Crkve utvrđeni su dogmati vere i sveti kanoni.
– Bilo je i mnogo lažnih učenja, koja nazivamo jeresima, a koja su na pomenutim Saborima bila osuđivana i odbačena. Oni koji su bili uporni u jeretičkim učenjima izazivali su raskole u Crkvi i postepeno od nje otpadali. Tako su posle Četvrtog vaseljenskog sabora od Crkve otpali monofiziti... U 11. veku došlo je do velikog raskola sa Rimom, koji je takođe otpao od Crkve.
Uprkos iskušenjima, Crkva je čuvala svoje jedinstvo.
– Kako se Crkva širila po svetu, tako su, radi uspešnije misije i organizacije, formirane brojne pomesne crkve, od kojih su neke danas potpuno samostalne u svom unutrašnjem ustrojstvu – autokefalne, dok druge deluju kao autonomne u okvirima nekih od autokefalnih crkava. I pored ove organizacione razdeljenosti, one sve zajedno čine jednu, svetu, sabornu i apostolsku crkvu pravoslavnu.
Ključna razlika između kanonskih i nekanonskih crkava jeste upravo u tome – da li pripadaju tom neprekinutom lancu apostolskog prejemstva i zajedništva u veri i liturgijskom jedinstvu. Zato otac Slobodan zaključuje:
– Jedinstvo Crkve bilo je mnogo puta kroz njenu istoriju izloženo velikim iskušenjima, ali je blagodaću Božijom uvek očuvano i tako će biti i ubuduće, jer je Gospod sazdao Crkvu na čvrstom kamenu vere i vrata paklena neće je nadvladati. Dakle, jedan je Gospod, jedna je i Crkva Njegova – pravoslavna. Zato je od suštinskog značaja da čuvamo jedinstvo Crkve i njen kanonski poredak i da budemo pod njenim okriljem. Jer izvan Crkve nema spasenja.
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom. Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća. Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima. U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Istorijski razvoj i raskoli
Kanonska i nekanonska crkva – zašto je razlika važna
KAKO SE ISPRAVNO MOLITI? Sedam pravila koja otvaraju vrata Božje milosti
NE MOGU DA SE PRIČESTE SVI TURISTI KOJI DOĐU U CRKVU: Otac Slobodan otkrio ko sme, a ko ne može da pristupi Svetim tajnama u našim hramovima
KO ZAISTA PRVI ULAZI U CARSTVO NEBESKO? Mitropolit Ilarion razbija zablude i otkriva ko je bliži Bogu
CELA EVANGELISTIČKA CRKVA U ENGLESKOJ PREŠLA U PRAVOSLAVLJE: Neverovatan duhovni preokret – bivši pastor u septembru će biti rukopoložen u đakona
Dok hrišćanski svet prati obeležavanje 1.700 godina Prvog vaseljenskog sabora, odsustvo dva patrijarhata tumači se kao snažna poruka Carigradskoj patrijaršiji i nagoveštaj tenzija unutar pravoslavlja.
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
Ruski mediji tvrde da Milatovićev susret sa patrijarhom carigradskim Vartolomejom nije bio samo protokolaran već da ima za cilj vršenje pritiska na Srpsku pravoslavnu crkvu i moguću legitimaciju raskolničkih struktura u Crnoj Gori,
Trodnevni boravak carigradskog patrijarha u Letoniji, susreti sa državnim vrhom i oštre poruke protiv Moskve, prema oceni analitičara, stvaraju uslove za novu veliku krizu u pravoslavnom svetu.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.
Kongresmenka Anna Paulina Luna optužuje ukrajinsku vlast za ograničavanje verskih prava i upozorava da američka finansijska podrška praktično učestvuje u progonu hrišćana, izazivajući odjek među konzervativcima i međunarodnim posmatračima.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.