Badnjak je najčešće mlado hrastovo drvo ili grana, koje simbolizuje život, obnovu i toplinu doma.
Danas se obeležava Badnji dan, dan uoči Božića, koji se u narodu vezuje za brojne običaje i simbole. Jedan od najpoznatijih običaja jeste sečenje i unošenje badnjaka u kuću ili dvorište, čime se najavljuje dolazak praznika.
Badnjak je najčešće mlado hrastovo drvo ili grana, koje simbolizuje život, obnovu i toplinu doma. U tradicionalnom verovanju, badnjak se unosi sa posebnim poštovanjem, a njegovim paljenjem ili prisustvom u domu izražava se želja za zdravljem, napretkom i mirom u porodici tokom naredne godine.
Iako se danas badnjak najčešće vezuje za proslavu Božića u pravoslavnim krajevima, važno je napomenuti da ovaj običaj nije izvorno pravoslavni i da Crkva ne propisuje da se badnjak unosi u kuću.
- Pre nego što smo preuzeli hrišćanstvo, mi stari Sloveni smo bili pagani. Pagani su palili badnjak bogu Suncu i upravo je badnjak simbol svetlosti koja pobeđuje tamu. Mi smo od 9. veka, od Svete braće Kirila i Metodija poprimili hrišćanstvo i simbolično palimo badnjak, koji je Svetlost Hristova koja pobeđuje tamu i greh - objasnio je Đurđević pa dodao:
- Crkva je uvek bila otvorena za običaje i oni nas konstituišu kao zajednicu. Govore nam ko smo, šta smo, odakle smo, ali ne treba im davati suštinski značaj. Paljenje badnjaka nije centar Božića. Centar je na Svetoj liturgiji i dokle god se to ne kosi sa Svetom liturgijom, Crkva će to prihvatati kao simboličan način na koji ćemo proslaviti praznik.
Paljenje badnjaka, kaže on, predstavlja drvo života, odnosno samog Hrista koji dolazi da svetu donese život i svetlost i drvo koje su mudraci zapalili kako bi se ugrejala Vitlejemska pećina. Slama pretvara svaki dom u Vitlejemsku pećinu u kojoj je Hristos rođen.
- Crkva ne propisuje kada se badnjak unosi u kuću, kada se slama unosi u kuću, kako se šta radi. To su sve običaji koji se razlikuju od mesta do mesta.
Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.