Badnjak je najčešće mlado hrastovo drvo ili grana, koje simbolizuje život, obnovu i toplinu doma.
Danas se obeležava Badnji dan, dan uoči Božića, koji se u narodu vezuje za brojne običaje i simbole. Jedan od najpoznatijih običaja jeste sečenje i unošenje badnjaka u kuću ili dvorište, čime se najavljuje dolazak praznika.
Badnjak je najčešće mlado hrastovo drvo ili grana, koje simbolizuje život, obnovu i toplinu doma. U tradicionalnom verovanju, badnjak se unosi sa posebnim poštovanjem, a njegovim paljenjem ili prisustvom u domu izražava se želja za zdravljem, napretkom i mirom u porodici tokom naredne godine.
Iako se danas badnjak najčešće vezuje za proslavu Božića u pravoslavnim krajevima, važno je napomenuti da ovaj običaj nije izvorno pravoslavni i da Crkva ne propisuje da se badnjak unosi u kuću.
- Pre nego što smo preuzeli hrišćanstvo, mi stari Sloveni smo bili pagani. Pagani su palili badnjak bogu Suncu i upravo je badnjak simbol svetlosti koja pobeđuje tamu. Mi smo od 9. veka, od Svete braće Kirila i Metodija poprimili hrišćanstvo i simbolično palimo badnjak, koji je Svetlost Hristova koja pobeđuje tamu i greh - objasnio je Đurđević pa dodao:
- Crkva je uvek bila otvorena za običaje i oni nas konstituišu kao zajednicu. Govore nam ko smo, šta smo, odakle smo, ali ne treba im davati suštinski značaj. Paljenje badnjaka nije centar Božića. Centar je na Svetoj liturgiji i dokle god se to ne kosi sa Svetom liturgijom, Crkva će to prihvatati kao simboličan način na koji ćemo proslaviti praznik.
Paljenje badnjaka, kaže on, predstavlja drvo života, odnosno samog Hrista koji dolazi da svetu donese život i svetlost i drvo koje su mudraci zapalili kako bi se ugrejala Vitlejemska pećina. Slama pretvara svaki dom u Vitlejemsku pećinu u kojoj je Hristos rođen.
- Crkva ne propisuje kada se badnjak unosi u kuću, kada se slama unosi u kuću, kako se šta radi. To su sve običaji koji se razlikuju od mesta do mesta.
Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Živeo je u strogom uzdržanju, neumorno se moleći i proučavajući Sveto pismo i žitija svetih, nastojeći da u svemu podražava njihove vrline, a naročito velike stolpnike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.