Ispred očiju vernog naroda stajala su čudesna dela Hristova, a ipak su mnoge starešine ostale slepe za istinu koja je svetlela pred njima. Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za subotu 1. sedmice Velikog posta nas podseća da vera nije pitanje položaja, znanja ili moći, već smirenosti srca i sposobnosti da se uistinu vidi Božansko. Dok narod i sluge bez gordosti otvaraju svoje duše za čuda i reči Spasitelja, oni koji sebe smatraju prvima često ostaju zatvoreni za svetlost istine, zarobljeni u sopstvenoj zlobi i zavisti.
Beseda o vernom narodu i nevernim starešinama
Kad dođe Hristos, eda li će više čudesa činiti nego ovaj što čini? (Jov. 7, 31)
Gospod Hristos činjaše čudesna dela pred svima, i svi videše, ali svi ne verovaše. Narod vide čudesa Njegova i poverova u Njega. Sluge čuše reči Njegove i poverovaše u Njega. A vođe naroda i starešine slugu takođe videše čudesa Njegova, ali ne poverovaše u Njega.
I tako se još u one dane obistiniše reči Spasitelja: mnogi će prvi biti poslednji i poslednji prvi. Oni koji behu prvi u časti i vlasti, behu poslednji u veri u Njega; a oni koji behu poslednji u časti i vlasti, behu prvi u veri u Njega.
Zašto narod i sluge poverovaše a kneževi i književnici ne poverovaše? Zato što narod i sluge smatrahu sebe malenim i neznatnim, te nemahu ni gordosti lične, niti pak zavisti prema Hristu. Narod i sluge bez zlobe i predrasude gledahu božanska čudesa, i slušahu božanske reči, i divljahu se i radovahu se.
A kneževi i književnici smatrahu sebe za prve u narodu i u svetu te behu ispunjeni gordošću i zavišću, pa ne mogahu ni časa gledati čudesna dela niti slušati božanske reči bez zlobe i zavisti.
Vidite li, braćo, kako čovek bez smernosti i skromnosti ne može ni poznati istinu, ni radovati se istini? Vidite li kako gordeljivac i zavidljivac ne dadu ni Bogu ispred sebe? Isto kao negda satana!
Gospode Isuse, istino večna, očisti srca naša od gordosti i zavisti. Da bismo Te mogli videti i Tebi se radovati. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračeniju dušu, donoseći život i mir.
Sreda prve sedmice Velikog posta donosi besedu Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog u kojoj poslednji trenuci Isusa Hrista otkrivaju tajnu večnog mira i nadu koja ne prestaje, čak i kada sve izgleda izgubljeno.
Zbog jedne jevanđeljske rečenice mnogi pomisle da vera traži odricanje od najbližih, ali ova beseda pokazuje da se iza tog poziva krije obećanje neuporedivo veće radosti i života koji ne prolazi.
U besedi za petak prve sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto Hristove reči o prvima i poslednjima razotkrivaju zabludu o uspehu, časti i moći i pokazuju po čemu se čovek zaista prepoznaje pred Bogom.