Duhovna riznica 14.07.2026 | 17:39

KOJI ZILOTI SU OD BOGA, A KOJI OD ĐAVOLA: Sveti Nikodim ukazuje na razlike u značenju ovog kontroverznog pojma

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
KOJI ZILOTI SU OD BOGA, A KOJI OD ĐAVOLA: Sveti Nikodim ukazuje na razlike u značenju ovog kontroverznog pojma
Foto: SPC, AI/Gemini,

Svetitelj našeg vremena upozorava da nije svaka revnost od Gospoda i da ona koja nema ljubav i smirenje može da se pretvori u duhovnu opasnost.

Grčka reč ζῆλος (zilos), koja se u pravoslavnom bogoslovskom kontekstu najčešće prevodi kao revnost, označava usrdnost, žar i snažnu posvećenost nečemu. Od istog korena potiče i grčka reč ζηλωτής (zilotis), odnosno zilot, koja doslovno znači „revnitelj“ ili „onaj koji pokazuje revnost“.

Međutim, dok je u izvornom hrišćanskom značenju ovaj pojam mogao da označava čoveka koji se sa ljubavlju i predanošću zalaže za veru, kakav je Sveti apostol Simon Zilot, u savremenom srpskom jeziku reč zilot često nosi uže značenje i može da podrazumeva preteranu, isključivu ili netrpeljivu revnost, naročito kada je lišena smirenja, rasuđivanja i ljubavi prema bližnjem.

Upravo na ovu razliku između bogougodne revnosti i strastvene, gorde revnosti ukazuje i Sveti Nikodim Svetogorac, koga veći broj pomesnih pravoslavnih crkava, među kojima je i Srpska pravoslavna crkva, proslavlja danas, 14. jula.

On nas uči da postoji razlika između revnosti koja je ugodna Bogu i one koja čoveka udaljava od duha Jevanđelja.

- Postoji revnost koja nije od Boga, već od đavola, i naziva se gorka revnost. Ova revnost je ispunjena smutnjom, gnevom, osuđivanjem i mržnjom prema onima koji greše. Onaj ko ima takvu revnost misli da brani veru, a u stvarnosti služi sopstvenoj gordosti.

Mitropolija crnogorsko-primorska
Sveti Nikodim Svetogorac

 

Sveti Nikodim ovim rečima podseća da sama spremnost da se brani ono što čovek smatra ispravnim nije dovoljna da bi njegovo delovanje bilo bogougodno. Ako u toj revnosti nema ljubavi, smirenja i trpljenja, ona može postati povod za osuđivanje drugih i udaljavanje od Hristovog duha.

- Ako imaš revnost za dogmate i poredak Crkve, ali nemaš ljubavi i trpljenja prema svome bližnjem, takva tvoja revnost je mračna i nečista pred Bogom. Đavo se ne boji tvoje revnosti kada te ona odvaja od ljubavi prema bratu, jer je i on sam revnostan u zlu, ali je lišen ljubavi i smirenja.

Prema učenju Svetog Nikodima, istinska revnost za veru ne odvaja čoveka od ljudi, već ga čini odgovornijim za njihovo spasenje i duhovno dobro. Ona ne traži povod za osudu, već način da pomogne.

- Istinski revnitelj strada zbog Crkve i, kada vidi nerede ili greške, tajno se moli i trpi, trudeći se da pomogne krotošću. Onaj, pak, koji pod izgovorom revnosti stvara stranke, raskole i nemire, odvajajući sebe od zajedničkog tela, sličan je onome koji, želeći da očisti kuću od prašine, zapali je i do temelja je sagori.

Reči Svetog Nikodima Svetogorca ostaju aktuelne i danas: revnost za istinu i Crkvu mora biti neodvojiva od ljubavi, jer revnost bez smirenja lako može da se pretvori u gordost, a odbrana vere u gubitak onoga što je njeno suštinsko svedočanstvo, ljubavi prema Bogu i čoveku.