NA OVE LJUDE IMAMO PRAVO DA SE NALJUTIMO: Shiiguman Sava otkriva kad gnev prestaje da bude greh i zbog čega
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
U besedi za 26. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje put ka unutrašnjem miru kroz tri ključa hrišćanskog zvanja.
Pouka optinskog svetitelja otvara pitanje koje svi izbegavamo: bežimo li od problema ili od sebe.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Molitva nije rezervisana samo za teška vremena.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Čovek može sakriti svoje postupke od drugih, može se predstaviti drugačijim nego što jeste, ali ne može sakriti misli, želje i dela pred Bogom.