OVU REČ NIKADA NE IZGOVARAJ, TO NIJE HRIŠČANSKI: Sveti Teofan upozorava da ona slabi unutrašnju snagu
Ruski svetitelj nas uči kako da prevaziđemo osećaj nemoći i pronađemo ono što nas pokreće.
Ruski svetitelj nas uči kako da prevaziđemo osećaj nemoći i pronađemo ono što nas pokreće.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Apostol Pavle nas uči: "Ako čovek upadne u kakvo sagrešenje, ispravljajte ga duhom krotkosti", podseća otac Georgije.
Duhovni život nije trka niti niz naglih skokova, već tiho i postojano kretanje ka Bogu.
Vernici iz manastirskih trpezarija nose iskustvo koje nadmašuje raskošne gozbe, a objašnjenje nekadašnjeg hilandarca otkriva nevidljivi sloj tog ukus.
U obredu crkvenog venčanja u pravoslavnoj crkvi burme imaju posebno mesto.
Kroz lik Mojsija i tajnu Hristovog stradanja razotkriva se izbor koji razdvaja prolazno od večnog.
Crkva je dodelila titulu bogoslov samo trojici ličnosti: Jovanu - Hristovom apostolu, Grigoriju - borcu za pravoslavno ispovedanje Svete Trojice, i Simeonu - pesniku Božje ljubavi.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Narodni običaji su bogati, ali protojerej Aleksandar Šmeman objašnjava da suština vere nije u pravilima, već u onome što se menja u čoveku iznutra.
U svojoj besedi za ponedeljak šeste sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako će izgledati drugi dolazak Hrista.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.