ZAŠTO PRAVOSLAVCI NOSЕ KRST OKO VRATA? Malo ko zna pravi odgovor: Crkva poručuje da to nije amajlija
Mnogi ga nose svakodnevno, ali retko ko zna šta Crkva zapravo uči o njegovom značenju.
Natalija iz Prokuplja i Benjamin iz Tuzle venčali su se vrlo mladi u Cirihu u Švajcarskoj i iako su različitih veroispovesti, pokazali su da njihova ljubav nema nikakvih prepreka niti granica. Teško je ljudima objasniti ljubav između osoba različitih veroispovesti, naročito u maloj sredini.
Za pravu ljubav nema granica. To pravilo je važilo oduvek. I u dalekoj prošlosti i u modernom dobu sklapali su se različiti brakovi. Mlađa žena i stariji muškarac i obrnuto. Ali pred matičara su izlazili i parovi različite veroispovesti.
Tako su se i Natalija (18) iz Prokuplja i Benjamin (22) iz Tuzle venčali i zakleli na večnu ljubav. Odlučili su da zajedno žive, iako su ih mnogi popreko gledali. Ali, porodica ih je podržala. Za okolinu ih nije briga, jer uvek neko nešto može da zameri.
Mladi, zaljubljeni par rekao je svoje sudbonosno "da" 13. oktobra prošle godine, posle godinu i po dana veze. Uzevši prezime od supruga, Natalija je dokazala da ljubav zaista ne poznaje ograničenja.

Ovaj mladi bračni par odlučio je da se venča u Cirihu, u Švajcarskoj, gde trenutno i živi, mada, kako kaže Natalija, postoji mogućnost da se u nekom trenutku vrate ili u njen Toplički kraj ili u njegovu rodnu Tuzlu.
- Upoznali smo se preko naše zajedničke drugarice i od prvog dana smo verovali da je to to. Trenutno živimo u Cirihu, gde smo se upravo i venčali, ali opet ne znači da nas dalji život neće vratiti u moje ili njegovo rodno mesto - priča Natalija na dan svog venčanja.
U početku ljubav je bila neprihvatljiva.
Kako je na početku njihove veze reagovala okolina i da li je postojao neko ko ih nije podržavao, ispričala je Natalija iskreno.
- Moji roditelji su podržavali i mene i njega od početka, kao i njegova majka, ali je naša priča bila neprihvatljiva za naše društvo i okolinu. Teško je ljudima objasniti ljubav između osoba različitih vera, posebno kada ste iz male sredine - priznala je ona.
Benjamin i Natalija su se, iako mladi, na brak odlučili onda kada su shvatili da su stvoreni jedno za drugo i da su najjači kada su zajedno.
- Na brak smo se odlučili kako bismo našu ljubav podigli na neki viši nivo, kako bismo je ozvaničili, ali i dokazali da smo najbolji samo kada smo zajedno- priznala je ona.
Kada su različite vere u pitanju, objasnila je da se niko ne odriče svoje, te da će negovati i poštovati obe vere, kako i smatraju da je najbolje.
- Negujemo i negovaćemo obe vere. Kada malo bolje upoznamo Kuran, tek onda ćemo shvatiti koliko je to sve jedno isto i shvatićemo da je Bog isti za sve nas, samo ga drugačije zovemo. Ali na kraju dana shvatimo da smo svi mi ljudi, i da ne treba da mrzimo i delimo ljude po veri ili boji kože - rekla je ona, te dodala da je zapravo najsrećnija kada praznike provode zajedno i kada upoznaju različite navike onog drugog.
A onda je imala poruku za sve koji su ikada pomislili da su razlike bilo koje vrste jače od ljubavi.
- Želim da poručim da mržnja među ljudima ne vodi nikuda, svi smo mi ljudi, sve je nas jedan te isti Bog stvorio za život na ovoj planeti. Da posedujem neku moć odmah bih obrisala ratove koji su bili i svu mržnju među ljudima - zaključila je Natalija.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Iako su ga u početku odbacivali i napadali, posebno pleme Kurejš, islam se proširio čitavom Arabijom do Muhamedove smrti 632. godine.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.