ZAŠTO UVEK TREBA DA SE POMIRIMO - I S BOGOM I S LJUDIMA: Starac Tadej otkriva kako se rasterećuje nervni sistem i prekida lanac nesreća
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Za ulazak u brak potrebna je dozvola ženinog staratelja, odnosno oca, dede, brata ili amidže koji treba da bude punoletan i slobodan. Staratelj sačinjava ugovor o braku koji sadrži ponudu i prihvatanje. Neophodna su dva pravedna svedoka. Pod pravednošću se podrazumijeva da ne čine velike grehe i da se klone većine malih grehova. To znači da svedoci ne mogu biti osobe koje se ne klanjaju, niti oni koji piju alkohol, bludniče ... Poslednji korak je oglašavanje sklapanja braka. To mora biti javno. Islam ne poznaje tajni brak.
Mladi u islamskoj zajednica se venčavaju prema pravilima. Ali, mnogi ne znaju osnovne propise braka i ulaska u bračnu zajednicu, jednostavno, ne znaju šta treba da urade da bi se na ispravan način venčali. Jedan od uzroka takvog stanja svakako je nepostojanje institucije koja je ovlašćena od strane države da obavlja šerijatska venčanja.
Šta treba da urade oni koji se odluče na sklapanje braka, a da to bude u skladu sa propisima islama?
Potrebna je pre svega dozvola ženinog staratelja (velija). Uslov da bi neko mogao biti staratelj ženi jeste da bude musliman, muškarac (obično je to otac devojke, a ako nema oca, onda deda, a ako nema dedu, onda amidža, a ako nema amidže onda brat itd. Ukoliko niko od ženine rodbine nije musliman, onda se starateljstvo prepušta kadiji (u našem slučaju muftiji ili čoveku koji slovi kao učen u šerijatu), da je punoletan i slobodan.

Neophodna su dva pravedna svedoka. Pod pravednošću se podrazumijeva da ne čine velike grehe i da se klone većine malih greha. To znači da svedoci ne mogu biti osobe koje ne klanjaju, niti oni koji piju alkohol, bludniče itd. Zbog pomanjkanja pravednosti u današnjem vremenu, dobro je osigurati što više svedoka.
Zatim se traži forma ugovora o venčanju, tj. ponuda i prihvatanje (ar. idžab i kabul). Sastoji se od toga da muž, ili njegov zastupnik, jasnim rečima izrazi staratelju bračnu ponudu za ženu koju želi za suprugu. Na primer: “Daj mi za ženu tu i tu (navesti ime), svoju kćerku!”, a staratelj treba jasno i nedvosmisleno da izjavi: “Dajem ti za ženu (navesti ime), svoju kćerku.” Zatim se traži pristanak devojke. Nakon toga će muž izjaviti: “Uzimam je za svoju ženu.” Ova ili slična, sličnim rečima izražena forma veoma je bitna i svedoci treba da je čuju, a pohvalno je i da je potvrde u usmenom i pisanom obliku.
Za venčanje je potreban venčani dar. Mehr je venčani dar koji se daje ženi na ime dozvole polnog odnosa sa njom. Davanje mehra je vadžib (obaveza) i smatra se uvjetom za ispravnost braka. Visina mehra mora se odrediti prije intimnog odnosa i nije dozvoljeno imati odnos prije nego što se odredi visina mehra, svejedno bio on isplaćen odmah ili kasnije. Postoji saglasnost islamskih pravnika u tome da mehr može biti sve ono što ima neku vrijednost, svejedno radilo se o predmetima ili koristima. Bračni ugovor nije uslovljen spominjanjem mehra.
Na kraju treba oglasiti sklapanje braka. To mora biti javno. Islam ne poznaje tzv. tajni brak.
Mladenci sve češće biraju sredu i petak za venčanja, uprkos tome što Crkva te dane smatra neprimerenim za slavlje, a sveštenici upozoravaju na sve učestalije pokušaje zaobilaženja pravila.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Crkveni dokument potvrđuje da katolici mogu pristupiti ksenotransplantaciji uz poštovanje etičkih smernica i brigu o životinjama, dok naučnici traže rešenja za hronični manjak donorskih organa.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva stvar koju treba da shvatite jeste da Bog brine o vama, bez obzira gde radite.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Sveštenik ističe da duhovno srodstvo ne trpi zamene, uzvraćanja ni porodične kompromise, već traži odgovornost pred Bogom i trajnost odnosa.
Brzo, jednostavno i hranljivo – recept koji svaki post pretvara u pravu porodičnu radost.
U besedi za petak 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o trenutku kada je Isus, stojeći pred osudom i porugom, izgovorio istinu koja nadilazi svaku ljudsku presudu.