U franjevačkoj crkvi i samostanu u našoj prestonici, u svečanom euharistijskom slavlju pored beogradskog nadbiskupa učestvovali su i ostali sveštenici i crkveni velikodostojnici
U svečarskoj atmosferi franjevačke crkve i samostana u Beogradu, proslavljen je nebeski zaštitnik i patron župe, sveti Antun Padovanski, kome je ovaj verski kompleks posvećen. Svečano euharistijsko slavlje u prepodnevnim časovima predvodio je beogradski nadbiskup Ladislav Nemet. U koncelebraciji s njim (više sveštenika zajedno služi ili učestvuje u jednoj misi) bili su savetnik Nuncijature Simon Bolivar Sančez Karion, župnik i gvardijan samostana svetog Antuna prečasni fra Ilija Anlandzak, superior Rezidencije isusovaca u Beogradu Marijan Steiner, sekretar Nuncijature Nandor Kara, kao i ostali sveštenici grada Beograda.
Beogradska nadbiskupija i metropolija
Sveti Antun jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih svetaca – rekao je nadbiskup Nemet na početku svoje nadahnute propovedi. U svojim razmišljanjima o životu svetog Antuna, istakao je ključne momente iz njegovog života, poput osamljivanja u avgustinskom samostanu i želje da postane misionar.
On je po svojoj propovedi činio čudesa. Znao je propovedati satima, a ljudi su dolazili mnogo ranije kako bi bili blizu njega i čuli njegove reči, jer tada nije bilo mikrofona. Svi su dolazili da ga slušaju. Kada govorimo o Antunu, moramo reći da je on čovek vere koji je živeo od Božije reči - rekao je nadbiskup Nemet.
Na kraju slavlja, prečasni fra Ilija srdačno je pozdravio sve prisutne sveštenike i vernike, posebno zahvalivši nadbiskupu Nemetu na zajedništvu za oltarom i nadahnutoj propovedi. Ovaj dan je bio ispunjen duhovnom snagom i zajedničkom molitvom, proslavljajući svetog Antuna Padovanskog, čiji život i dela i dalje inspirišu vernike širom sveta.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.