Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Misa i primanje Svete evharistije predstavljaju središte hrišćanskog života, zbog čega im treba pristupati s punom ozbiljnošću i dubokim poštovanjem.
Nažalost, bilo zbog neznanja ili nemara, mnogi vernici ne pristupaju Svetoj evharistiji onako kako Crkva preporučuje. Donosimo tri najčešće greške koje se mogu uočiti u praksi.
Izostanak znaka poštovanja pre pričešća
Mnogi vernici staju u red za pričešće, a da prethodno ne iskažu vidljiv znak poštovanja. Međutim, u Svetoj evharistiji primamo samoga Hrista, Njegovo Telo, Krv, Dušu i Božanstvo, pa su naklon ili drugi odgovarajući znak poštovanja izraz vere i ljubavi prema Gospodu.
Opšta uredba Rimskog misala jasno navodi: „Pri primanju svetog pričešća pričesnik se nakloni pre samog Sakramenta kao znak poštovanja... Taj znak poštovanja čini se i pre primanja Krvi Hristove.” (GIRM 160)
U mnogim krajevima vernici se pričešćuju stojeći, nakon naklona, dok je u pojedinim zajednicama moguće primiti pričešće i klečeći, u skladu s ličnom pobožnošću i ustaljenom praksom.
Najvažnije je da se znak poštovanja ne izostavi.
Foto: Beogradska nadbiskupija i metropolija
Misa
Preskakanje odgovora "Amin"
Na misi je često prisutna žurba, naročito kada je red za pričešće dug. Ipak, odgovor "amin" nakon reči „Telo Hristovo“ nije puka formalnost, već lično ispovedanje vere.
Izgovarajući "amin", vernik potvrđuje da veruje da prima samoga Hrista i svedoči svoju pripadnost toj veri.
Zato je važno zastati, sabrati se i s verom izgovoriti tu jednu, ali snažnu reč "amin".
Primanje Svete evharistije u stanju teškog greha
Crkveno učenje jasno podseća da Svetu evharistiju mogu primiti samo oni koji su u stanju blagodati.
Ako je neko počinio težak (smrtni) greh, pre pričešća potrebno je da pristupi Sakramentu pomirenja, odnosno ispovesti. Iako se učešće na svetoj misi uvek preporučuje, osoba koja se nalazi u takvom stanju ne treba da pristupa Svetom pričešću.
To je važno iz dva razloga: da bi se izbeglo svetogrđe i da bi se iskazalo poštovanje prema Hristu, koji je prisutan u Svetoj evharistiji, kao i da bi se prihvatio poziv na obraćenje, piše portal churchpop.com.
Iza kratkog obreda u crkvi na Čistu sredu krije se snažna poruka o prolaznosti, ličnoj odgovornosti i pozivu na unutrašnju promenu koji vekovima prati početak korizme
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Islamski društveni centar Ilinoisa želi da kupi zatvoreni katolički hram iz 1906. godine u Čikagu i pretvori ga u školu, što je izazvalo rasprave zbog istorijskog značaja objekta.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.