Od svih običaja, na Cveti je najbitnije posvetiti se duhovnom razvoju, kroz molitvu, ljubav prema bližnjem, slavu prazniku novog života, Vaskrsu, koji dolazi, sa mirom u srcu. Cveti spada u grupu pokretnih praznika, odnoso praznik kojem se svake godine menja datum. Na ovaj dan treba posaditi cveće ili ga staviti u vodu s kojom se treba umiti da bi bili lepi kao cveće.
Ove godine on pada 28. aprila, a obeležava se u spomen na svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim.
Cveti su radostan praznik, dan kada se slavi, širi sreća i ljubav, a u raznim zemljama postoje različiti običaji na Cveti. Jedan od glavnih jeste rano ustajanje i branje cveća, posebno sa decom.
Cveće se potom stavlja u činiju zajedno sa vodom, da bi se porodica potom umila tom vodom u kojoj je potopljeno cveće.
Foto: SPC
Na Cveti se šire sreća i ljubav
Cilj je da budete lepi kao cveće cele godine koja je pred vama.
Gospoda Isusa Hrista su na ulazu u Jerusalim sačekali ljudi koji su prema svetim knjigama klicali "Osana, blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodnje" i bacali su palmine grane i cveće pred njega. Kod nas se palmine hrane prema običaju zamenjuju grančicama vrbe. Cveti se slave nakon Lazareve subote, odnosne Vrbice.
Od svih običaja, najbitnije je posvetiti se duhovnom razvoju, kroz molitvu, ljubav prema bližnjem, slavu prazniku novog života, Vaskrsu, koji dolazi, sa mirom u srcu.
Verovalo se da na Cveti treba započeti neke poslove, doneti odluke. Ljudi unose cveće u dom, kite kapije, ulazna vrata, drže cveće u vazi i poklanjaju ga dragim osobama.
Na ovaj praznik odvojite vreme za sebe i dobro razmislite o svojim sledećim koracima - jer je rad na sebi najisplatljiviji posao!
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Zbog povezanosti mesijanskog judaizma sa Isusom, sve glavne grane tradicionalnog judaizma (pravoslavni, konzervativni, reformski i rekonstrukcionistički) odbacuju mesijanski judaizam kao oblik judaizma
Upokojeni arhimandrit Joil Bulatović za života je izgovorio mnogo pouka koje se vremenom sve više citiraju, a kroz svaku je isticao koliko je pravoslavna vera čista i koliko verujući trebaju da budu srećni.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.