Nakon što se suprotstavio tiraniji, svetitelj je bio zatvoren i mučen, ali je i u tamnici i patnji ostao nepokolebljiv u svojoj veri, zbog čega je postao simbol otpora i duhovne snage.
U svetlu Vitinije, u gradu Kesariji, rođen je Sveti Nikita Ispovednik, sin pobožnog Filareta. Sudbina ga je rano odvela putem duhovnosti. Nakon što je njegov otac ostavio svoju suprugu i pronašao utehu u monaškom životu, brigu o mladom Nikiti preuzela je njegova baka, koja ga je odgajala u veri i mudrosti.
Kao mladić, Nikita je završio svoje obrazovanje i pronašao utočište u Midikijskom manastiru, gde ga je iguman Nikifor postrigao za monaha. Posvećen životu podviga i molitve, Nikitu je posle sedam godina patrijarh Tarasije rukopoložio za jeromonaha. Njegova pobožnost i predanost duhovnom životu ubrzo su ga istakle među bratijom, pa je, uprkos svojoj skromnosti, izabran za igumana nakon smrti Nikifora.
Printscreen/Youtube
Sveti Nikita je bio svetionik vere i primer podvižničkog života. No, njegova predanost pravoslavlju bila je stavljena pred iskušenje kada je Lav V Jermenin postao car, a ikonoborska jeres ponovo zahvati carstvo. Nakon što je svrgnut, patrijarh Nikifor je poslat u zatočeništvo, a na njegovo mesto dolazi jeretik Teodot Kasiter, poznat po nečistom životu. Nikita se suprotstavio ovoj tiraniji i zbog toga biva zatvoren i mučen. Kroz tamnice i patnje, Sveti Nikita je ostao nepokolebljiv u svojoj veri, postavši simbol otpora i duhovne snage. Posebno ga je progonio izvesni Nikola. Posle sna u kojem se Nikitinom mučitelju Nikoli javio preminuli otac sa opomenom, doživeo je preobraćenje i prestao progoniti svetitelja. Čak je i druge odvraćao od tog nedela. Sveti Nikita je bio oslobođen kada je pravoverni car Mihail Valvos preuzeo carstvo, oslobodivši sve pravoslavne stradalnike.
Poslednje godine života Sveti Nikita proveo je u molitvi i tišini, blizu Carigrada, gde je učinio mnoga čudesa molitvom. Kada se upokojio 824. godine, njegovo telo je preneseno u njegov manastir. Na tom putu mnogi bolesnici su dotaknuli njegove mošti i bili isceljeni. Sveti Nikita je položen pored svog duhovnog oca Nikifora i prijatelja Atanasija, ostavivši za sobom trajnu svetlost vere i duhovnosti.
U besedi za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na to kako smer srca određuje ono što čovek vidi i zašto se smisao prepoznaje tek kada se pogled podigne iz prolaznosti ka večnom izvoru života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Georgija Ispovednika i Pobusani ponedeljak po starom kalendaru i Prepodobnog Teodora Trihina po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Agapita I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U jednoj kratkoj rečenici sadržano je upozorenje koje se tiče svakodnevnih odluka, tuđih uticaja i unutrašnjeg rasula koje ljudi često ne prepoznaju na vreme.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Otkrijte inspirativnu priču o Svetom Visarionu, asketi koji je kroz strogi post, bdenje i molitvu zadobio Božju milost i postao simbol duhovne posvećenosti. Kroz svoja čudesa i isceljenja, ostavio je neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva i pokazao snagu istinske vere.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Georgija Ispovednika i Pobusani ponedeljak po starom kalendaru i Prepodobnog Teodora Trihina po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Agapita I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.