U obraćanju posle arhijerejske liturgije, visokodostojnik SPC istakao je da obnova ovog svetog mesta nije samo materijalna restauracija već istinsko vaskrsenje vere i duhovne zajednice.
U srcu Zagore, u Donjem Grbalju nadomak Budve, odjekivala molitva dok je mitropolit crnogorsko-primorski SPC Joanikije osveštavao obnovljenu Crkvu Svetog Vasilija Velikog. U ovom veličanstvenom činu, mitropolit je služio arhijerejsku liturgiju, dok mu je sasluživalo sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske. U arhipastirskoj besedi mitropolit Joanikije simbolično je istakao da se obnova ovog svetog mesta može smatrati ne samo materijalnom restauracijom već istinskim vaskrsenjem hrama, vaskrsenjem vere i obnovom duhovne zajednice.
Printscreen/ostrog tv studio
Ovaj sveti hram, koji su vaši pobožni preci podigli, ima svrhu da nas sabere i ujedini u molitvi pred Bogom. Naši preci su se ovde molili i okupljali, a zahvaljujući Božjoj milosti, ta tradicija se nastavlja i u naše vreme, a tako će biti i u budućnosti - naglasio je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Osvrćući se na život i delo Svetog Vasilija Velikog, kome je hram u Zagori posvećen, mitropolit Joanikije istakao je njegovu važnost kao autoriteta za sve hrišćanske narode u svim vremenima.
Printscreen/ostrog tv studio
Sveti Vasilije Veliki je ostao neprolazni simbol svetosti i mudrosti od četvrtog veka do danas. Njegov život i nauk, kao i hrabro suprotstavljanje lažnim učenjima, ostavili su dubok pečat u istoriji crkve – kazao je mitropolit Joanikije naglašavajući značaj vernosti srpskom identitetu, a potom je podsetio prisutne na stradanja naših predaka koji su često bili izloženi iskušenjima zbog svoje vere.
Na kraju obraćanja, mitropolit Joanikije izrazio je zahvalnost svima koji su doprineli obnovu ovog hrama, posebno onima koji su svojim predanim radom omogućili njegovu restauraciju.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Bogosluženje mitropolit crnogorsko-primorskog u Baru još jednom je potvrdilo snagu zajedničke molitve, značaj pokloništva i trajno mesto ovog svetitelja u životu pravoslavnih vernika
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.