SUTRA SLAVIMO JEDNU OD NAJVEĆIH SVETINJA PRAVOSLAVNOG SVETA: Dan Polaganja pojasa Presvete Bogorodice
Nakon uspenja Presvete Bogorodice, njen pojas pripao je Svetom apostolu Tomi.
Posle oblačenja novog ruha, mošti svetitelja čudotvorca biće litijski prenete u isposnicu u kojoj je živeo, a vernici će imati priliku da se poklone i netruležnim moštima Svetog Jakova, delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog, kao i ikoni Presvete Bogorodice Kurskaja Tumanska.
Ušuškan u nestvarno lep krajolik Golupca, Manastir Tumane će u nedelju 16. juna biti centar duhovnog sabranja. U ovom manastiru tog dana biće presvučene mošti Svetog Zosima Tumanskog. U 8.30 časova biće služena arhijerejska liturgija, nakon čega mošti Svetog Zosima biti presvučene u novo ruho i litijski prenesene do njegove isposnice, u kojoj je živeo i podvizavao se. Ovaj čin predstavlja duboko poštovanje prema svetitelju i svedoči o trajnoj povezanosti vernika sa duhovnim nasleđem, a prethodnih godina na taj dan u manastirskom kompleksu u Tumanu sabiralo po 30.000 ljudi.
Iguman Manastira Tumane arhimandrit Dimitrije najavio je da će se delići stare svetiteljeve odežde sa blagoslovom podeliti vernicima.
- Pozivamo verni narod sa radošću i ljubavlju na svetu liturgiju i presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog. Ovaj duhovni sabor je živa, tekuća reka naroda Božijeg, gde se oko moštiju tumanskog čudotvorca sa ljubavlju sabere preko 30.000 duša i koji pokazuje da je naš narod veran Gospodu, veran svojim svetim precima, te da istinski i pravim putem korača u svetliju i blagoslovenu budućnost - rekao je arhimandrit Dimitrije.
Ovo je prilika da se vernici okupe u molitvi, poštovanju i zajedništvu, osnažujući svoju veru i duhovnu povezanost. Pored presvlačenja moštiju Svetog Zosima, vernici će imati priliku da se poklone netruležnim moštima Svetog Jakova, delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog, kao i čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice „Kurskaja Tumanska“. Manastir Tumane, sa svojom drevnom svetinjom, pruža duhovno utočište, izvor inspiracije za sve koji ga posete, ali i čudotvorno isceljenje obolelih.


U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Hram Svetog Vasilija (Vasilija Blaženog) nalazi se na Crvenom trgu i simbol je Moskve.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Avtonom. Katolička crkva obeležava Presveto Ime Marijino, dok Jevreji danas slave prvi dan Roš Hašane, a muslimani počinju mesec rebiul-ahir.
Trud, molitva i podvig imaju svoje mesto, ali bez Božje blagodati ono što je posejano u srcu može ostati jalovo, dok se čak i vrlina može pretvoriti u novu priliku za gordost i samoljublje.
Ruski knez Aleksandar Nevski preminuo je 1263. godine i prvo je bio sahranjen u gradu Vladimiru.