SUTRA JE VELIKI PRAZNIK I CRNO SLOVO! Slavimo Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatiju kao OGNJENA MARIJA!
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Posle oblačenja novog ruha, mošti svetitelja čudotvorca biće litijski prenete u isposnicu u kojoj je živeo, a vernici će imati priliku da se poklone i netruležnim moštima Svetog Jakova, delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog, kao i ikoni Presvete Bogorodice Kurskaja Tumanska.
Ušuškan u nestvarno lep krajolik Golupca, Manastir Tumane će u nedelju 16. juna biti centar duhovnog sabranja. U ovom manastiru tog dana biće presvučene mošti Svetog Zosima Tumanskog. U 8.30 časova biće služena arhijerejska liturgija, nakon čega mošti Svetog Zosima biti presvučene u novo ruho i litijski prenesene do njegove isposnice, u kojoj je živeo i podvizavao se. Ovaj čin predstavlja duboko poštovanje prema svetitelju i svedoči o trajnoj povezanosti vernika sa duhovnim nasleđem, a prethodnih godina na taj dan u manastirskom kompleksu u Tumanu sabiralo po 30.000 ljudi.
Iguman Manastira Tumane arhimandrit Dimitrije najavio je da će se delići stare svetiteljeve odežde sa blagoslovom podeliti vernicima.
- Pozivamo verni narod sa radošću i ljubavlju na svetu liturgiju i presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog. Ovaj duhovni sabor je živa, tekuća reka naroda Božijeg, gde se oko moštiju tumanskog čudotvorca sa ljubavlju sabere preko 30.000 duša i koji pokazuje da je naš narod veran Gospodu, veran svojim svetim precima, te da istinski i pravim putem korača u svetliju i blagoslovenu budućnost - rekao je arhimandrit Dimitrije.
Ovo je prilika da se vernici okupe u molitvi, poštovanju i zajedništvu, osnažujući svoju veru i duhovnu povezanost. Pored presvlačenja moštiju Svetog Zosima, vernici će imati priliku da se poklone netruležnim moštima Svetog Jakova, delićima moštiju Svetog Nektarija Eginskog, kao i čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice „Kurskaja Tumanska“. Manastir Tumane, sa svojom drevnom svetinjom, pruža duhovno utočište, izvor inspiracije za sve koji ga posete, ali i čudotvorno isceljenje obolelih.


U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.